joomla social media module

Mi živimo po Duhu Svetom

2017-05-27-VII-vazmena-samostanEvanđelist Ivan predstavlja Isusa svećenikom, onim koji pomiruje i spaja ljude s Bogom. To se na poseban način očituje u Isusovoj velikosvećeničkoj molitvi (Iv 17 1-26), dijelu njegova oproštajnog govora, kada Isus moli za samoga sebe, za apostole, za sve one koji će vjerovati u njega, za Crkvu svih vremena i za spasenje svijeta. Ovu molitvu Isus upućuje Ocu za vrijeme Posljednje večere, prije nego li će biti uzdignut na križ i proslavljen. Isus prinosi sebe Ocu nebeskom za spasenje čovječanstva. Radi se o molitvi povezanosti, raspoloživosti i poslušnosti prije Isusove žrtve darivanja na križu, kojom spašava svijet i prelazi k Ocu. Zbog toga ovu Isusovu molitvu ne shvaćamo isključivo pukim riječima jer ona je čin u kojem on 'posvećuje' samoga sebe odnosno 'posvećuje se' za život svijeta". Isus pokazuje jasnu svijest o svom porijeklu. On ne dolazi od svijeta, nego od Boga i zbog toga ne ostaje u svijetu, nego ide k Ocu. Uz sve to, Isus moli i zagovara, ne samo za apostole, nego i za nas, njegove učenike, koji živimo u svijetu, koji je, iako Božje stvorenje, mjesto otpora protiv Boga i dobra. Naše je poslanje biti u svijetu, ali pri tome ne smijemo biti prožeti svjetovnošću svijeta. Mi živimo po Duhu Svetom. Samo kada smo slobodni od duha svijeta, materijalnog i(li) političkog predznaka, kao Crkva, postajemo različiti i drugačiji od svijeta, ne po vanjštini nego po nutrini, i time otvoreni, neuvjetovani i uvjerljivi pred svijetom u davanju svjedočanstva za Isusa Krista. Zbog toga Isus moli za nas koji smo poslani u svijet nastaviti njegovo poslanje. Isusova je molitva zagovornička i pobudna jer nas želi potaknuti i ohrabriti. Ona je njegova posljednja volja (testament) za sve koji ga slijede: ostati u Očevu imenu. Samo u povezanosti s Isusom u Ocu možemo biti sačuvani od Kneza zla i svijeta. Biti sačuvan u Očevom imenu za kršćanina znači ući u unutarnji odnos s njim, ući u jedinstvo s Božjom svetošću koja čini srž njegovog imena; biti raspoloživ da mi sve ono što je najintimnije Božje bude najprivlačnije, od čega se neću željeti odvojiti. To je jamac da ćemo (p)ostati svojim kršćanskim životom radosna vijest koja će garantirati Isusovu blizinu, brigu i nastojanje da sve privuče k sebi. Iz tog stanja našega biti u Očevom imenu i u jedinstvu s Božjom svetošću proizlazi naš vjernički identitet. Isus moli i zagovara da uvijek znamo tko smo u svijetu: Njegovi učenici i prijatelji.

Marko Bijelić, OP