joomla social media module

Svoga bližnjega trebamo nježno i ponizno ispravljati

2017-09-09-23-samostanIsusova tvrdnja: "gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima" znači da je Krist prisutan tamo gdje se ljudi okupljaju u njegovo ime i pouzdanom molitvom u vjeri zazivaju Božju milost. Zbog toga je Crkva kao zajednica Kristovih učenika mjesto Kristove prisutnosti. Ali ta Kristova prisutnost traži naše zajedništvo jer Crkva, vođena snagom Duha Svetog, isključivo u istinskom zajedništvu vjernika, vidljivi je znak i putokaz spasenja svim ljudima koje traže istinu i Boga. Naše zajedništvo u Crkvi je plod međusobne (bratske) ljubavi, koja se zauzima za dobro bližnjih i njihovo spasenje. Zajedništvo ne dopušta ravnodušnost, isključuje samodostatnost i otklanja uskogrudnost. Zbog toga zajedništvo u vjeri u Isusa Krista ne može ignorirati grijeh, prepreku na putu spasenja. U tom svjetlu je Isusova izričita naredba: "Pogriješi li tvoj brat, idi pokaraj ga nasamo!", koja je temelj i nadahnuće za jedno od 7 duhovnih djela milosrđa: grješnika pokarati. Bratska opomena je uvijek poziv i poticaj na obraćenje. Ona mora biti izraz Božje dobrote i milosrđa: Bog ne želi smrt ili propast grješnika, nego da se obrati i živi. Nekoga se opominje jer se toga istog voli. Bez pokazane i posvjedočene ljubavi bratska opomena se može pretvoriti u prostor ili priliku za osvetu i skriveni osjećaj superiornosti. Bratska opomena mora pratiti naše nastojanje da drugi spoznaju veličinu Božje ljubavi i prepoznaju nježnost Božjeg milosrđa. Svoga bližnjega trebamo nježno i ponizno ispravljati. Ogovaranje je suprotno duhu Isusove bratske opomene. Nemamo pravo govoriti o nekome loše (čak ako je to i istinito) ako prvo to nismo toj osobi rekli odnosno upozorili je na to. Vjernik, kome je stalo i brine se za dobrobit svoga bližnjeg, ne zazire niti se boji uputiti bratsku opomenu svome bližnjemu jer, potaknut ljubavlju i milosrđem, želi ga vratiti s puta propasti. Spremnošću upozoriti brata pokazujemo da naša ljubav nije vođena nekakvim skrivenim osobnim interesom nego istinom i dobrom te osobe. Zbog toga „opominjanje grješnika“ je znak zrele i istinske kršćanske ljubavi. Ali bez ljubavi svaka bratska opomena gubi svoj smisao i iskreno značenje. Bez ljubavi bratsko upozorenje ili prijekor ubrzo postaju osuda i optužba. Ako nekoga ne ljubiš, te mu nisi pokazao konkretnim djelima i gestama tu kršćansku ljubav, bratskom opomenom postaješ sudac koji optužuje a ne brat ili sestra, koji s ljubavlju opominje.

Marko Bijelić. OP