joomla social media module

U pozadini kršćanskog poziva i identiteta stoji pitanje vjere

2018-01-20-III-samostanSvakom kršćaninu je osobno upućen Isusov poziv: „slijedi me“, koji je bio na jednak način upućen apostolima. Na Isusov poziv Petar, Andrija, Jakov i Ivan ostavljaju svoje ribarske mreže i polaze za Isusom. Slijediti Isusa traži odlučnost i u sebi je čin povjerenja. Radi se o spremnosti na osobni susret s Isusom. Bez pitanja i onih naših uobičajenih „ali“ apostoli izabiru svoj život povjeriti „strancu“, kojega su upoznali preko Ivana Krstitelja. Njihova odluka nije odraz nekog avanturističkog duha nego je znak da su u Isusu prepoznali ono „nešto“ što može ispuniti njihova srca, za čim žude u dubini svoga bića. U Isusu su otkrili Božju blizinu i vjernik ne može ostati ravnodušan pred Božjom nazočnošću. Prisutnost Duha Božjega ili Duha Svetoga otklanja strah iz njegova srca. Ta prisutnost mu je izazov i poziv na izlazak iz sebe i vlastite rutine. Biti kršćanin znači biti pozvan pridružiti se Isusu u njegovom poslanju propovijedanja i svjedočenja evanđelja Božjega. U pozadini kršćanskog poziva i identiteta stoji pitanje vjere: povjerovati Isusu i njegovoj riječi. Samo onaj tko vjeruje da Isus ima riječi vječnoga života, pridružit će mu se i krenuti s njime Bogu. Vjera čovjeka otvara i osposobljuje čuti Božji glas i poziv. Samo vjera čovjeku daje milost, hrabrost i odvažnost odlučiti se i krenuti za Isusom. Iz kršćanskog poziva i odaziva proizlazi poslanje kršćanina, koje je prožeto Isusovim riječima: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Obraćenje je životni okvir orijentacije kršćanskog poziva. Uvijek smo pozvani na obraćenje, tj. stalno promišljanje u svjetlu Božje riječi i prisutnosti svega što jesmo i što nas okružuje u našim konkretnim egzistencijama. Kao Isusovi učenici, oni koji su s njime na putu k Bogu, ne smijemo biti zakopani u sadašnji trenutak jer nosimo u sebi i živimo nadu za dalje u vidu duhovnog uspona. Taj duhovni uspon je zahtjevan jer traži odluke i izbore, koji s jedne strane donose odricanja. To je poziv na napuštanje svega onoga što nas udaljuje od Boga, bilo stvari ili bilo osoba. Kad Isus poziva Petra i Andriju, oni ostavljaju mreže (stvari), kada poziva Jakova i Ivana, oni ostavljaju Oca (osoba). Ali s druge strane daje radost potpunog predanja sebe Bogu. Po milosti sakramenta krštenja Krist nas je osobno pozvao da ga slijedimo i budemo njegovi vjerodostojni učenici. To je poziv na slobodu, na izlazak iz pasivnosti. U Isusu nas sam Bog poziva da se zajednički upustimo u Božje djelo u svijetu.

Marko Bijelić OP