joomla social media module

Tko je dirnuo u Hram, dirnuo je u živac i srce cijeloga naroda

2018-03-03-III-samostanZgoda Isusova „čišćenja“ jeruzalemskog hrama od trgovaca, prodavača i mjenjača novca, na početku njegova javna djelovanja, bila je poprilično provokativna za Isusove suvremenike, napose za židovsku upravu hrama. Hram je ostalo jedino mjesto u Jeruzalemu gdje su Židovi imali svoju autonomiju, odnosno kamo rimska poganska noga nije smjela kročiti. Zbog toga su bili itekako osjetljivi na sve ono što se zbiva u i oko hrama. Uz sudbinu hrama, prema židovskom shvaćanju, je usko bila vezana sudbina Jeruzalema i židovskog naroda. Zato nas ne čudi njihovo pitanje Isusu: „Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?“ Drugim riječima: „Tko si ti, odnosno koji je tvoj identitet? Tko ti daje pravo  da ove ljude tjeraš iz hrama? Isusov odgovor: „Razvalite ovaj hram i  ja ću ga u tri dana podići“ odnosi se na njegovo tijelo, na muku i uskrsnuće. Židovi nisu shvatili duhovnu dimenziju Isusovih riječi. Nisu niti njegovi učenici. Tek će nakon Isusove smrti i uskrsnuća, djelovanjem Duha Svetoga, razumjeti Isusove riječi izgovorene u hramu. U Isusovim riječima Židovi vide prijetnju Hramu, ali ne samo Hramu nego i cijelom narodu. Tko je dirnuo u Hram, dirnuo je u živac i srce cijeloga naroda. Isus je na tragu riječi, koje je uputio ženi Samarijanki, o budućem istinskom i pravom bogoštovlju. Klanjanje i štovanje Boga više neće biti vezano uz neko mjesto nego će se ubuduće Bogu klanjati u Duhu i istini. Ovom gestom i izgovorenim riječima Isus predstavlja sebe kao mjesto istinskog klanjanja. Samo se u Isusu Kristu klanjamo i štujemo Boga. Isus je mjesto Božje prisutnosti i boravka među ljudima. Po Isusu Kristu Bog je ušao na jedan novi način u ljudsku povijest. Za nas je Isus osobno Božji hram. Tamo gdje je Isus tamo je i Bog. Na temelju svega rečenoga Isus je realna Božja nazočnost među nama. To napose vrijedi za sakrament euharistije, koja je središte, vrhunca i izvor naše vjere. Pri tome znakovito je upozorenje sv. Pavla da smo u tijelu svi mi hram Duha Svetoga budući da smo stvoreni na Božju sliku. Čovjek je u svojoj tjelesnosti je stvoren da bude mjesto susreta u Duhu Kristovom s Bogom. Bog želi u čovjeku boraviti i prebivati. Ali ako svoje tijelo pretvorimo u nešto čime služimo svojim interesima, nagonima i požudama, tada ga pretvaramo iz hrama Božjeg u kuću trgovačku. Korizma je milosno vrijeme da svoj život i tijelo pročistimo od svakoga „interesa, biznisa i trgovanja“ i vratimo mu sjaj i značenje kuće Božje, mjesta gdje Bog prebiva i gdje ga je moguće susreti.

Marko Bijelić, OP