joomla social media module

Bog nas prvi ljubi, bez obzira na sve

2018-03-10-IV-samostanU galeriji novozavjetnih likova s kojima se je Isus susretao, zanimljiv je lik Nikodema, farizeja i ugledna Židova, s kojim je Isus imao zanimljive noćne razgovore. Nikodem je u početku skriveni simpatizer Isusa. Na kraju će postati njegov prijatelj, prema onomu što će učiniti za Isusa nakon njegove smrti, pojavljujući se pred Pilatom sa zahtjevom za Isusovim mrtvim tijelom kako bi ga dostojno pokopao. Čin hrabre ljudskosti u okruženje mržnje i straha. Kroz te (po)noćne razgovore Isus mu otkriva temeljnu istinu o Bogu i njegovu odnosu prema čovjeku. Bog ljubi čovjeka i ta njegova ljubav, koja nam otvara i želi nas uvesti u život vječni, uvijek drži inicijativu. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ Ova tvrdnja će biti potvrđena u istinitosti na križu Isusovom smrću, kojom Bog pokazuje koliko mu je stalo do čovjeka. Bog je dao svoga Sina da bi čovjek imao budućnost i život (vječni). Spasenje je Božji dar, dar Ljubavi, odnosno nezaslužena Božja milost. Naša vjera proizlazi i omogućena je njegovom ljubavlju, koju ne može „obeshrabriti niti ohladiti“ naša nevjernost. Bog nas prvi ljubi, bez obzira na sve. Spoznaja te istine je razlog naše kršćanske radosti. Ta istina daje život našoj kršćanskoj nadi. Ali kroz razgovor s Nikodemom Isus otkriva i drugu, dramatičnu, dimenziju odnosa između Boga i čovjeka. Ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost. Usprkos darovanosti, događa se odbačenost. Čovjek je sposoban u svojoj slobodi, zaveden lažima anđela tame, Bogu i njegovoj ponudi spasenja u osobi Isusa Krista reći ne. „Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.“ Strah od istine je u korijenu čovjekova odbacivanja Boga. Ali usprkos tome, Bog ne odbacuje čovjeka. Bog nikada ne odustaje od čovjeka, čak i onda kada čovjek odustane od Boga. U Isusu Kristu, Božja ponuda spasenja uvijek vrijedi i otvorena je svakom čovjeku. Bog nikoga ne odbacuje. Isus nikoga ne osuđuje. Ali čovjek može uvijek osuditi sebe, ako ustraje u laži, odbacujući istinu. Bog čovjeku nikada neće uskratiti spasenjsku milost, ali čovjek sam sebi može uskratiti tu milost. Zbog toga, Bog više ne odlučuje o našem spasenju. Tu odluku je donio jednom zauvijek u poslanju Isusa Krista. MI smo ti koji sada odlučuju o svom spasenju. Svaki dan života je dan naše odluke o vlastitom spasenju.

Marko Bijelić, OP