Ozbiljnost uskih vrata vjere i spasenja

puerta-estrechaIako se je čovječanstvo padom u grijeh odvojilo od Boga, odbacujući njegovu ljubav, Bog čovjeka nije napustio i prepustio propasti. Bog je prisutan u povijesti čovječanstva sa svojim planom za njegovim spasenjem. Zbog toga je naša povijest povijest spasenja, koja je izraz Božje vjernosti čovjeku i čiji je vrhunac u samom Božjem utjelovljenju u Isusu Kristu, Spasitelju, koji otkupljuje čovjeka od grijeha i donosi mu trajnu sreću. On je zadnja Božja riječ spasenja.

U Isusu Kristu, koji je svojom smrću pomirio čovječanstvo s Bogom, sklapajući savez s Bogom za nas, Bog je svoje spasenje ponudio cijelom čovječanstvu po cijeloj Zemlji. Misionarska zadaća Crkve je da svakom čovjeku donese tu radosnu vijest o spasenju. Slušanjem i prihvaćanjem Evanđelja, Kristove riječi, čovjek otkriva što mu je potrebno za spasenje. Vjerom u Isusa Krista primamo milost, nadnaravnu snagu koja nam je nužna da bismo postigli spasenje. Nitko ne može sama sebe svojim djelima ili zaslugama pred Bogom spasiti jer spasenje je prvenstvo Božji dar, zasluga Isusa Krista, koji prihvaćamo i primamo po vjeri u Isusa Krista, jedincatog otkupitelja svih ljudi. Samo je on "Put, Istina i Život." U povijesti kršćanstva i Crkve poznat je aksiom : "Extra Ecclesiam nulla salus" (izvan Crkve nema spasenja). Ova tvrdnja se po prvi put pojavljuje u spisima Origena i sv. Ciprijina u trećem stoljeću poslije Krista. Ova uzrečica znači da onaj tko je spoznao tko je Isus Krist, ali ga ne želi slijediti, na drugim putovima ne može naći ili postići spasenje. Oni koji nisu upoznali Isusa i njegovu Crkvu bez vlastite krivnje, a iskreno Boga traže i slijede glas svoje savjesti, mogu postići vječno spasenje. Gdje Crkva nije došla ili nije uspjela, bilo vlastitom krivnjom ili iz drugoga razloga, sam Bog ljudima pruža neki drugi put spasenja. Bog želi svakog čovjeka spasiti, ali ga ne može bez njegove suradnje ili njegove želje za tim. Stoga svatko od nas mora se brinuti o svome spasenju. Isusove riječi o skrbi za vlastito spasenje upozoravajuće su: "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći". Postoji realna mogućnost da vrata spasenja, koja vode u budućnost, ostanu zatvorena. Ta vrata vjere i spasenja najvažnija su vrata u našem životu jer vode iz ovoga života u drugi. Ozbiljno shvatiti važnosti tih uskih vrata u našem životu znači ozbiljno shvatiti vjeru u Isusa Krista, ispovijedajući je, ne samo usnama, već srcem i životom. Svaka naša odluka i izbor očituju mjesto spasenja u našem životu. Uska vrata su Isusovo upozorenje da brigu i borbu oko vlastitog spasenja trebamo uzeti ozbiljno ne prepuštajući ga slučaju. Marko Bijelić OP