Zahtjev(nost) križa

05 11 2014 02U središtu kršćanstva se nalazi paradoks križa, čija mudrost nas poziva kročiti putem poniznosti, služenja i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Bez prihvaćanja (Isusova) križa nemoguće je biti Isusov učenik. Zahtjevi za učeničko nasljedovanje Isusa strogi su i oštri. Križ nas uči Kristovom predanju Bogu. Onaj tko robuje svijetu, odbacujući i ne prihvaćajući mudrost (ludost) križa, ne otkriva istinsku mudrost života: zajedništvo s Bogom je najviša vrijednost života. Bez spremnosti ostaviti sve po strani teško je otkriti u Bogu smisao vlastitog postojanja, teško se dolazi do te razine života da Bog čovjeku postaje sve.

Stoga Isus izgovara zahtjevne i upozoravajuće riječi: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!" Križ, kao znak nenavezanosti na ljude, stvari, bogatstvo, uspjeh, znanje ili ugled, u sebi sadržava radikalnost evanđeoske poruke, zahtjevnost i ozbiljnost nasljedovanja Isusa. Između čovjeka i Boga ništa se ne smije ispriječiti kao zapreka čovjeku do Boga. Zbog toga poruka križa je poziv na odricanje i neproračunatost u životu, što potvrđuju Isusove riječi: „tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik." U mudrosti križa odricanje nije svrha samom sebi nego je sredstvo kojim se postiže veći stupanj slobode za ljubav i predanje Bogu. Što je čovjek slobodniji to je u stanju više ljubiti. Za nas koji vjerujemo i slijedimo Isusa Krista, križ je simbol i mjera ljubavi, sugerirajući nam na taj način da se naša ljubav jedino dade mjeriti Božjom ljubavlju, koja je izvor svake istinske ljudske ljubavi. Samo u križu je potpuno jasan smisao ljubavi. U svjetlu zahtjevnosti i radikalnosti ljubavi uzimanje svoga križa u nasljedovanju Isusa najučinkovitije je duhovno „sredstvo" ili „oruđe" u borbi protiv površnosti, nestalnosti, bijega i kukavičluka, odnosno sramežljivosti i skrivanja u življenju vjere. Križ zahtjeva stalnost i nepodijeljenost srca, isključujući svaku polovičnost, mlakost ili „kraće i lakše" prečace na putu vjere. Pri tome, Isus upozorava, sa slikom o gradnji kule, da kršćanin mora dobro biti svjestan vlastitih mogućnosti i snaga, bez zapadanja u lakomislenost, budući da križ ne dopušta odustajanje. Nedovršeni put vjere je neuspjeh i poraz. Bog od nas traži potpuno, ustrajno i vjerno predanje kako bismo imali sve. Samo u oduševljenju i gladi za Bogom križ nije prepreka ili poteškoća za vjeru nego jasan uvjet i mogućnost za spoznaju radosti hoda za Isusom. Onaj tko Boga zapostavlja ili stavlja u drugi plan zbog bilo čega ili nekoga, nije dostojan Kraljevstva Božjega. Marko Bijelić OP