U potrazi za izgubljenim(a)

rgferzIsus u evanđeljima ne izbjegava susrete s grešnicima, što će mu farizeji i pismoznanci ozbiljno zamjeriti budući da „prima grešnike i blaguje s njima". Bog, pun ljubavi i praštanja, traži susret s grešnicima jer želi njihovo obraćenje, pokušavajući ih spasiti od propasti. Isusove prispodobe o izgubljenoj ovci, zagubljenoj drahmi i povratku mlađeg sina u očev dom prispodobe su nade, koje svakom grešniku jamče da nikada nije kasno za pokajanje, obraćenje i povratak u životno zajedništvo s Božjom ljubavlju koja rado i uvijek oprašta.

Naša nada je plod Božjeg milosrđa, dobrote i blagosti. U njima Isus očituje neistraživu i neshvatljivu dubinu i veličinu Božje ljubavi, koja se zalaže za svakoga grešnika. Božja dobrota je konstanta našega života. Ona nas uči da je temelj kršćanske nade spoznaja i iskustvo da je Bog uz čovjeka, da se istinski raduje kada čovjeku oprašta iako to, gledano ljudskim očima, on ne zaslužuje. Obraćenje grešnika, kada čovjek ponovno otkrije i prihvati izgubljenu nadu, razlog je i uzrok radosti u nebu. Naravno da čovjek ne može biti dionik te milosti i radosti Božjega opraštanja ako se ne pokaje, ne zatraži oprost i ne vrati se nebeskom ocu (obraćenje) poput mlađeg sina u prispodobi: „Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom!". Bog se ne odriče čovjeka, čak niti grešnika. Taj Božji odnos prema grešniku čini Isusovu poruku radosnom viješću, tj. Evanđeljem. Bog je u potrazi za izgubljenima. Svatko ima pravo na svoje mjesto u Božjem srcu. U ovim prispodobama Isus koristi svakodnevno iskustvo gubitka ili lutanja kao sliku za gubitak nečega velikog i uzvišenog u vlastitom životu, gubitak milosti Božje. One su metafora za skretanje s puta života, ali kroz njih Isus nas poučava, dajući nadu, da ni tada nismo sami i bez izlaza. Isto tako, nadahnuta i usmjerena Isusovim prispodobama, kršćanska zajednica ne smije odbacivati grešnike, iako nema kompromisa ili popustljivosti prema grijehu budući da Bog prezire grijeh, nego je pozvana svojom otvorenošću pomoći im otkriti i prihvatiti istinu da su od Boga ljubljena i prihvaćena stvorenja. Svaki povratak i obraćenje izgubljenog sina je razloga za istinsku radost, te ne smije biti povod za mrmljanje, optuživanje ili osuđivanje. U ponašanju oca koji sina dočekuje velikodušno odražava se stav Božji prema obraćenim grešnicima. Nebeski Otac dobrodošlicom očekuje sve grešnike koji mu se vraćaju. Kao što otac, stavljajući prsten, oblačeći ga u najljepšu haljinu i priređujući mu gozbu, priznaje svojim sinom, na isti način Bog pristupa svakom grešniku, vraća mu izgubljeno i daje novu snagu. Preobraćeni grešnik dobiva sve što je prije imao, a uz to, dobiva i nova prava. Marko Bijelić OP