Ne možete služiti Bogu i novcu!

donde-esta-tu-corazonJedna od Isusovih najčudnijih i najneobičnijih prispodoba je o nepoštenom i nemarnom upravitelju, ali mudrom u konačnici, koju Isus završava s izrekom da se ne može služiti Bogu i bogatstvu. Kako čitati i shvatiti ovu prispodobu i ponašanje upravitelja koji je suočen s ozbiljnom optužbom da rasipa imanje svoga gospodara? Radi li se o pohvali ljudskoj snalažljivosti i dosjetljivosti? Kako shvatiti ponašanje upravitelja koji mora podnijeti račun gospodaru za svoje upravljanje?

Ono što upravitelj čini, krivotvorenje dužničkih obveznica gospodarevih dužnika, po sebi je čin korupcije. Ipak takvo ponašanje izazva pohvalu gospodara, ali i Isusa. Krivo i promašeno bi bilo pristupiti ovoj prispodobi s moralnog stajališta. Ne radi se o Isusovoj prispodobi s moralnom poukom nego o prispodobi koja se mora iščitati u eshatološkom ključu. Kroz ponašanje upravitelja, koje je moralno itekako upitno, Isus upozorava svoje slušatelje, a i nas, da je životno vrijeme ograničeno, te ga stoga treba iskoristiti angažirano i mudro. Stavljajući pred nas snalažljivo postupanje upravitelja u bezizlaznoj situaciji pred otkazom i nezaposlenošću, Isus poziva na mudro postupanje pred eshatološkom ograničenošću vremena života i povijesti budući da svakoga na kraju očekuje neizbježno polaganje računa na posljednjem sudu. Ključni trenutak prispodobe je promjena svijesti upravitelja, koji shvaća da mora promijeniti nešto u svom životu i ponašanju ako želi izbjeći katastrofu u budućnosti. To čini promjenom odnosa prema drugim osobama, tj. dužnicima svoga gospodara. Daje prednost prijateljstvu pred bogatstvom i novcem. Svoju budućnost nakon otkaza želi osigurati velikodušnošću prema dužnicima svoga gospodara. Na jednak način i mi smo pozvani sada u ovom životu osigurati budući život u Bogu, postupajući mudro i odlučno sada u životu. Eshatološka mudrost i sigurnost, tj. budućnost kod Boga, ne može se graditi na bogatstvu, imanju i moći. Isusovo upozorenje, da se od nepoštena bogatstva načini sebi prijatelje, sugerira da se bogatstvo upotrijebi mudro za siromašne i sve one u potrebi. Velikodušnošću i darežljivošću, koje svoj vrhunac imaju u milostinji, čovjek osigurava svoju budućnost u Bogu. Kroz evanđelje, napose kod Luke, Isus neprekidno ponavlja da čovjek novcem ili imanjem ne može jamčiti svoju budućnost nakon smrti. Zato Isus završava prispodobu suprotstavljanjem služenju bogatstvu i i služenju Bogu. Kao što kućni rob ili sluga ne može služiti dvojici gospodara, tako i svatko od nas mora jasno odlučiti kome služimo. Za Isus je jedna stvar jasna zbog čega se služenje Bogu i novcu međusobno isključuju: onaj tko služi bogatstvu ubrzo će postati rob novca, moći i ugleda. Ali time i postaje nesposoban za zajedništvo s Bogom u budućnosti. Bog će nas u budućnost primiti po rukama onih prema kojima smo bili velikodušni, darežljivi i dijelili ono što posjedujemo. Marko Bijelić OP