Predavanjem o. Srećka Koralije završile korizmene tribine

2013-03-28-naslovna-VII-tribinaU srijedu 27. ožujka u sklopu tribina "Korizma na Peščenici", o. Srećko Koralija, OP, regens studija Hrvatske dominikanske provincije i doktorand na poslijediplomskom studiju na Sveučilištu u Fribourgu, Švicarska, u samostanu Bl. Augustina Kažotića održao je predavanje na temu: "Marija u dijalogu između kršćanstva i islama". Domaćin i moderator večerašnje tribine je bio župnik o. Marko Bijelić, OP. 

Predavač je započeo svoje predavanje s svetopisamskim citatom iz Knjige Sirahove: "Razbor je početak svakog posla, promišljanje prethodi poduzimanju. Korijen misli u srcu je, iz njega izrastaju četiri grane: dobro i zlo, život i smrt, a jezik im je uvijek gospodar. Postoji čovjek kadar poučiti druge, a sebi je samom beskoristan.

 

Drugi je opet spretan govornik, ali omražen, i takav će umrijeti od gladi: jer nije stekao naklonosti Gospodnje i lišen je svake mudrosti. Postoji i mudrac sam sebi mudar, i plodovi su mu razbora na ustima pouzdani. Mudrac poučava svoj vlastiti puk, i plodovi su njegova razbora pouzdani" (Sir 37,16-23). Koja je važnost Blažene Djevice Marije u dijalogu između kršćanstva i islama?

Postavivši ovo pitanje predavač je naglasio kako je prije svega potrebno razlikovati pojmove: termin 'dijalog' ipak podrazumijeva određeno razumijevanje i komunikaciju između dvije strane, mogućnost promatranja stvari iz perspektive onoga drugoga, a odnos između kršćanstva i islama još nije na toj razini. Prihvatljiviji i točniji izraz bi stoga bio 'rasprava' u smislu međusobnog raščišćavanja nesporazuma oko vlastitih stajališta u cilju ostvarenja dijaloga.

Tako su rasprave koje se vode između kršćanstva i islama u pravilu pretežno kristološke. Raspravlja se o Kristu, o načinu kako ga promatra kršćanstvo, a kako islam na osnovi Kur'ana. Ovdje se prije svega radi o pokušajima objašnjavanja islamskoj strani iz kojih razloga je za kršćanstvo Božja objava okončala s Isusom Kristom kao Sinom Božjim, dok se istovremeno pokušava razumjeti islamsko shvaćanje Isusa kao velikog proroka, ali samo čovjeka koji nije bio vrhunac Božje objave, već da ta čast pripada samo Kur'anu.

Dosada je bilo jako malo pokušaja rasprave i dijaloga s islamom polazeći od Djevice Marije, a o. Srećko smatra kako je upravo ona predstavlja najbolju šansu za istinsko sporazumijevanje i dijalog između kršćanstva i islama. Razlog ovomu je Marijin 'Fiat', izraz vjere i predanja po objavi da će roditi Sina Božjega, i stoga njenoj specifičnoj kristološkoj ulozi u povijesti spasenja.

Iz te perspektive Marija može predstavljati važnu točku za dijalog s islamom u kojem Marija ima važno mjesto kao majka jednog od velikih Božjih proroka. Za kršćane Blažena Djevica Marija je Bogorodica, dok je za muslimane Marija 'Prorokorodica'. U Svetom pismu, Djevica Marija svim svojim postupcima upućuje na Isusa Krista i govor o Mariji je oduvijek služio za razrješavanje presudnih kristoloških pitanja još od početaka kršćanstva, a upravo na tome je naglasak u raspravi i dijalogu s islamom.

U Kur'anu Marija se izričito spominje na nekoliko mjesta i iz tih tekstova se može uočiti nekoliko razlika u odnosu na Novi zavjet: prvo, u Kur'anu nema Marijinog 'Fiata', odnosno, Bog ne traži Marijin pristanak koji predstavlja Božji respekt prema ljudskoj slobodnoj volji; drugo, postoji moguća konfuzija između starozavjetne Mirijam, Aronove sestre i novozavjetne Marije, Isusove majke; treće, u Kur'anu konstatacija 'nezamislivo je da Alah ima dijete' može asocirati na ranokršćansku herezu adopcionizma uz nijekanje Isusove božanske naravi.

Nedostatak Marijinog 'Fiata' u islamu ukazuje na potpunu Božju vlast. Nema detalja o Isusovom rođenju, samo se govori da je otišla na 'udaljeno mjesto'. Kada pak po povratku Mariju napadaju zbog bluda i izvanbračne trudnoće trogodišnji ju Isus brani progovarajući kao odrasla osoba i Božji prorok što je poznat element u apokrifnim evanđeljima.

Tekstualna analiza i egzegeza Kur'ana nalazi mnogo dodirnih točka s kršćanskim apokrifnim tekstovima. U tom kontekstu se kršćanski istraživač može složiti s mnogim islamskim osudama očito heretičnih kršćanskih vjerovanja koja prije svega ukazuju na to da je rani islam bio u kontaktu s nekim ranokršćanskim krivovjernim strujama na Bliskom Istoku.

Također neke od tema u kršćanskoj teologiji, a koje se dotiču i pitanja percepcije Djevice Marije u islamu, su način razumijevanja samog Trojstva i pitanje Isusova rođenja ili stvaranja odnosno je li Isus Krist, Sin istobitan Ocu ili ne? Ovo dovodi do pitanja je li Marija Bogorodica koja je rodila Sina Božjega ili Kristorodica, koja je rodila samo čovjeka kasnije pomazanog od Boga.

Razvoj ranokršćanske teologije pokazuje kako se stoljećima prije pojave islama kršćanstvo suočavalo i razrješavalo probleme koje je islam iznosi. Isti uzorak u islamu slijedi i pitanje isusove smrti gdje islam u osnovi predstavlja herezu doketizma time što niječe da je Isus zbilja umro na križu nego da je uznesen Bogu, a da je sama njegova smrt bila prividna, istaknuo je predavač.

Nakon samog predavanja postavljana su pitanja iz slušateljstva. Tako je postavljeno pitanje: koliki je i kakav utjecaj hereza iznesen u Kur'anu na kršćanstvo? Predavač je odgovorio kako kršćanstvo prihvaća hereze u smislu izazova kako bi u raspravi iskristaliziralo pravovjerje i produbilo razumijevanje Božje objave. Kršćanstvo je po ovome bitno drukčije od islama, preuzevši osnovni Isusov stav odbacivanja aposlutizacije svetih tekstova i zabrane svake rasprave i istraživanja.

Ovime je moguće istraživati i produbljivati razumijevanje naših vjerovanja i vjerovanja drugih bez skrupuloznog religijskog straha da se time čini oskvrnuće i griješi protiv Boga. Kršćanstvo nije 'religija knjige' u istom smislu kao islam i zato se kršćani usuđuju pitati o izvorima, procesu nastanka i utjecajima pod kojima je napisana Biblija.

Za kršćanstvo je Isus Krist utjelovljena Božja riječ, ne doslovno knjiga kao Kur'an u islamu. Sve ovo ne mijenja činjenicu na koji način islam promatra kršćanstvo i kako je da bi se izbjeglo nesporazume u sto većoj mjeri potrebno da kršćani što bolje poznaju i dubinski razumiju svoju vjeru.

Isto je tako potrebno paziti da se u raspravi i dijalogu ne nastupa osvajački. Potrebno je biti svjestan kultoroloških razlika, kao i razlika u mentalitetu. Konkretno u ovom slučaju, razumijevanja položaja i uloge žene u islamu i kako prikaz Blažene Djevice Marije u Kur'anu može osvijetliti to pitanje.

Zaključak posljednje ovogodišnje korizmene tribine jest kako je Djevica Marija u svakom slučaju dobra početna točka za dublje kristološke rasprave s islamom. No istinski izazov, unatoč tome sto islam duboko poštuje Mariju, ostaje otvoriti islam za širi dijalog.

 

 

 

Mirko Irenej Vlk, OP