Bože, smiluj se meni grešniku!

El-fariseo-y-el-publicano-300x150U molitvi čovjek stupa pred Boga. Ključno pitanje je s kakvim stavom to čini? Isusova prispodoba o farizeju i cariniku u hramu pokazuje dva suprotna pristupa Bogu u molitvi. S jedne strane imamo farizeja, čija se samouvjerena molitva pretvara u čistu samohvalu, prožetu duhom oholosti, dok s druge strane, carinik moli u poniznosti srca, "stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože, milostiv budi meni grešniku!" Obadvojica u molitvi izlažu, tj. prikazuju svoje živote.

Farizej svoj pravedni i uzoriti, dok carinik svoj grješni. Ali njihove molitve ne idu za istim ciljem. Dok farizej, ističući svoje vrline i zasluge u molitvi, očekuje od Boga priznanje, pohvalu i nagradu, dotle carinik jedino, priznajući svoju grešnost, od Boga moli i očekuje smilovanje i oporoštenje vlastitih grijeha. Farizej, nabrajajući djela svoje pravednosti i poštivanja Zakon, želi "podsjetiti" Boga da mu je, na neki način, dužnik, pogotovo zato što je bolji od drugih. Uspoređujući se s carinikom i drugima, farizej opravdava sebe. Pred Bogom nitko ne može sebe opravdati usporedbom s drugima. Taj pristup ne vrijedi jer svaki čovjek je poseban i jedinstven u Božjim očima. Svatko od nas živi svoju priču vjere i povijest ljubavi s Bogom. Farizej želi sebe na račun carinika visoko uzdignuti. Skoro samo da ne kaže: Bože, ti me trebaš. Njegovoj molitvi nedostaje poniznost i skrušenost carinika. Samo skrušena i ponizna srca čovjek može pristupiti Bogu. Za razliku od farizejeva molitve, koja je jedna vrsta iščekivanje naplate od Boga za vlastitu pravednost, molitva carinika je prinos i dar sebe i vlastite grešnosti Bogu u otvorenosti i pouzdanju u njega. Različiti pristupi molitvi i Bogu donose i različite učinke prema Isusu. Farizej je došao u hram kao pravednik, ali carinik odlazi opravdan, tj. dodirnut Božjom milošću i milosrđem. Poniznost čovjeka otvara djelovanju Božje ljubavi. Isus je stoga jasno upozorio: "Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen." Prije će poniznost u grijesima, nego oholost u dobrim djelima, susresti i naći Božju milost. Poniznost živi od zahvaljivanja Bogu, dok oholost živi od veličanja sebe. Poniznost će uvijek biti opravdana u Božjim očima jer je svjesna svoga stanja i vlastite istine o ovisnosti o Bogu. "Bože, milostiv budi meni grješniku" je molitva koja nas podsjeća da smo svi mi pred Bogom dužnici, grješnici i potrebni njegova milosrđa. Tko se kaje, priznaje Božju veličinu jer traženjem Božjeg oprosta i milosti ispovijeda da su Božja ljubav i milosrđe veći od svakog našeg grijeha. Molitva je posebni milosni trenutak kada u svojoj grješnosti stupamo pred Božju veličinu. Ono što povezuje i omogućuje spasonosni i ozdravljujuću susret naše grešnosti s neizmjernom Božjom ljubavi je poniznost našega srca. Ponizno i skrušeno srce nikada od Boga neće biti prezreno ili odbačeno, dok se Bog oholima uvijek protivi. Marko Bijelić OP