DOMA u Petrovčama

2013-04-23-01-naslovna-domaOd 19. do 21. travnja, članovi Dominikanske mladeži, predvođeni duhovnikom p. Markom Bijelićem, boravili su u dominikanskom samostanu u Petrovčama (Slovenija). Kako su se ondje proveli i što su sve radili, čitajte iz pera vrijedne članice Dore Žic: "Malo mjesto u blizini Celja bilo je naše odredište.

U dominikanskom samostanu Gospe Svete u Petrovčama, dočekao nas je župnik – dominikanac, p. Vanči Arzenšek. Nakon par sati lutanja po slovenskim cestama, u pravom avanturističkom duhu, uz malo lutanja i "zagubljivanja", nas petnaestero predvođenih p. Markom Bijelićem uspjeli smo stići na odredište u kasnim popodnevnim satima.

Petak navečer proveli smo u šetnji po Celju, a završili slavnim pohodom k celjskom biskupu mons. Stanislavu Lipovšeku, kojeg smo za tu priliku "digli iz kreveta". Nakon samo jednog kratkog telefonskog poziva, koji je domaćin p. Vanči uputio biskupu, on nas je gostoljubivo primio na čašicu razgovora uz sok i kekse. Nakon riješenih hrvatsko – slovenskih tema oko stola te uz blagoslov biskupa zaputili smo se natrag u Petrovče.

Sljedeći je dan započeo svetom misom u samostanskoj kapelici, a dalje je protekao u pravom izletničkom duhu. Najprije nogomet, odbojka ili "školica" kao jutarnja rekreacija, a nakon toga slijedio je dnevni pohod na obližnje Celje. Razgledavanje grada započelo je obilaskom oko crkve sv. Cecilije, a potom smo, uz pravu navigaciju, stigli i do nalazišta Herkulova hrama, smještenog na osamljenom brežuljku.

Sasvim slučajno zalutali smo i u Pokrajinski muzej Celje gdje smo razgledali ostatke starih rimskih cesta, naučili ponešto o povijesti Celja te se zabavili uz kopije srednjovjekovnih štitova i kaciga. Ipak, dašak srednjeg vijeka jače je zapuhnuo nakon ulaska u Stari grad Celje – utvrdu na vrhu brda, s koje pogled „puca“ na cijeli grad.

Obišli smo utvrdu, pogledali Celje "kao na dlanu" te neko vrijeme uživali u atmosferi nekog drugog vremena. Kad je došlo vrijeme za večeru, zaputili smo se natrag u Petrovče. Kako to na izletima biva, ponovo se izgubilo smjer kretanja te se petnaestak minuta udaljeno mjesto učinilo nešto daljim, no u konačnici, svih 15 putnika stiglo je na odredište. Večer smo završili u zajedničkoj igri, kartanju "una" i "bele", uzastopnim partijama stolnog nogometa ili ping- ponga, a izmoreni od cjelodnevne akcije spavali smo do nedjeljnog doručka, osim onih koji su zbog umora i doručak prespavali.

Nedjeljnu misu koju je predvodio p. Vanči svečano smo proslavili u župnoj crkvi, a kako to priliči gostima, slovenske smo vjernike počastili i ugodno iznenadili svojom izvedbom izlazne pjesme. Kako se vikend bližio kraju, prije nedjeljnog ručka ostalo je vremena za spremanje soba, pakiranje, ali i nogometni meč, u kojem smo sudjelovali svi, bez obzira na spolove i rodove.

Umorni i siti, nakon zahvale domaćinu, zaputili smo se još na kratak obilazak Šmartinskog jezera, u blizini Celja, gdje smo kratkom šetnjom zaokružili svoje putovanje. Da bi putovanje ipak završilo "u stilu", slično kako je i započelo, bilo je važno ne ići u Zagreb najbržim putem, već nas je navigacija, bilo ona internetska ili živuća, navela na neki okolni put i malo duže lutanje slovenskim cestama.

Na koncu smo svi ipak živi i zdravi, ali pomalo izmoreni stigli svojim kućama te imamo koji dan vremena odmoriti se, a onda u srijedu navečer razmijeniti dojmove, slike ili sjećanja s izleta na redovitom okupljanju DOME. Pridružite nam se koji još niste!"