Hladno mi je zbog hladnoće ljudskog srca

hladnocaSluga jednog plemića iz grada, prohladnog zimskog jutra došao je u samostan s molbom da učitelj Fulgencije dođe ispovjediti i pričestiti njegovu majku koja je bila na samrti. Nakon što su se dobro obukli, jer bilo je hladno i sniježilo je, zaputili su se prema plemićevu domu. Trebalo im je sat i pol da dođu.

Feliks, Fulgencijev učenik koji je također pošao na put, dobro je promrzao i jedva je čekao da se kraj ognjišta ugrije. Kad su došli pred kućni ulaz primijetili su dva prosjaka koja su cvokotala od zime pred ulazom, a kojima stražari nisu dopuštali da uđu. Nakon što je Fulgencije ispovjedio i pričestio staricu, sišli su u donji kat kuće, do ognjišta kako bi se ugrijali.

Feliks, kojemu je ubrzo bilo toplije, primijeti kako je njegov učitelj još uvijek plav od hladnoće i da dobrano dršće. Stoga ga upita: "Učitelju, zar vam je još uvijek hladno? Ako treba, bacit ću još koju cjepanicu u vatru da vam bude toplije!" Fulgencije zamišljeno odgovori: "Nema potrebe. Hladno mi je, ali ne od ove zime, nego od hladnoće ljudskog srca zbog one dvojice pred vratima koje je naš domaćin ostavio da se smrzavaju"!