Volja odnosno želja

voljaKonačno je došao i taj dan kada će se uspeti na Orlovo gnijezdo, najveći vrh u okolici. I Fulgencije i Feliks su dijelili tu sklonost i strast planinarenja. Nitko drugi iz samostana nije bio zainteresiran za taj uspon. Nakon rane jutarnje molitve su pošli. Doći do skloništa u podnožju vrha i nije bilo teško, no predstoji im najteži dio. U planinarskoj kućici susreću još par ljudi. Mali odmor.

No počinje se oblačiti, vrijeme se iznenada pogoršalo. Sunce je u čas bilo prekriveno oblacima. Feliks je razmišljao koliko je pametno ići dalje. Učitelj prvi napušta sklonište, a potom i učenik.

I počinje uspon. Feliks počinje sumnjati u uspjeh. U jednom trenutku čak je poželio predložiti Fulgenciju da odustanu i vrate se.

Ali u stavu i držanju tijela učitelja uoči da ovaj uopće ne razmišlja o tomu. Hvata njegov pogled i u njemu samo vidi volju i želju da pod svaku cijenu dođu do cilja - na vrh. Nakon par sati, umorni, pri kraju snage, zadihani, stižu na vrh. Koji pogled, uzviknu Feliks! Usprkos svemu, isplatilo se, promrmlja sebi u bradu. Pred ljepotom pogleda s vrha, Feliks je na sav onaj umor, žuljeve i napore zaboravio.

Nakon par dana kada su prepričavali drugima pojedinosti s toga uspona, netko ih je upitao što je bilo najvažnije i bez čega se sigurno ne bi uspeli. Fulgencije je odgovor ovako: "volja odnosno želja". Nakon nekoliko godina Feliks će se sjetiti toga odgovora njegova učitelja kada bude čitao životopis sv. Tome Akvinskog, koji je na pitanje svoje sestre Teodore: "Što je potrebno za biti svet?" odgovorio isto tako jednostavno: "željeti to".