Predavanje p. Marka Bijelića

2013-02-21-naslovna-II-korizmenaU sklopu tribina "Korizma na Peščenici", u srijedu 20. veljače, p. Marko Bijelić, župnik održao je drugo predavanje s temom: "Neka mi bude po tvojoj riječi: Marija uzor vjere i nade". U uvodnom dijelu predavanja p. Marko je polazeći od tvrdnji pape Benedikta XVI., a u kontekstu Godine vjere, o današnjoj krizi vjere i opasnosti da ona nestane ili iščezne u određenim krajevima zemlje, istaknuo da se u korijenu krize vjere i nade nalazi ili skriva kriza povjerenja koja je doprinijela nastajanju i stvaranju klime nesigurnosti i straha u današnjem globaliziranom svijetu.

Tu nam se nudi lik Marije sa svojim temeljnim - fundamentalnim stavom POVJERENJA. Marija je doista uzor vjere i nade za nas u ovom vremenu krize vjere i nade jer je osoba povjerenja. Ona je sa svojim "FIAT" ikona vjere u poslušnosti Bogu.

Marija pokazuje da je njezina vjera povjerenje koje oslobađa i oživljuje u potpunosti ljudsku egzistenciju. Polazeći od Marijinog povjerenja i pouzdanja u Božji plan i njezinog prihvaćanja Božje inicijative, predavač je naglasio da Marijino povjerenje uključuje SPOSOBOST RAZMARATI DOGAĐAJE U SVJETLU VJERE i PONIZNOSTI koja se otvara Bogu kroz osluškivanje njegove riječi.

Marijin "neka mi bude" je znak Marijine TOTALNE raspoloživosti da postane mjesto u kojem Bog prebiva. U tome i jest Marijina posebnost i jedinstvenost budući da se je kao stvorenje, otvorila sebe i vrata svoga bića Stvoritelju do kraja i predala mu se u njegove ruke, bez ikakvog ograničenja ili zadrške.

U nastavku je izlaganja predavač osvrćući se na II. Vatikanski koncil govorio je o Mariji unutar dokumenta Lumen Gentiuma i naglasio da je Marijin "Neka mi bude" IZRAZ njezine vjere i povjerenja, koji u sebi znači i potvrđuje pristanak na konkretan Božji poziv na bogomaterinstvo, koji u sebi sadrži milost suradnje s Kristom.

Ta suradnja s Kristom se reflektira u Marijinoj materinskoj ulozi prema ljudima, koja ne potamnjuje niti umanjuje to Kristovo jedino posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu. Govoreći o sličnosti puta naše vjere s putem Marijine vjere, predavač se osvrnuo na tkz. iskustvo "noći u vjeri", na putu naše vjere. Na tom putu susrećemo se s trenucima svjetla, ali nailazimo i na dijelove kad nam se čini da je Bog odsutan.

To su trenuci kada našu dušu opterećuje Božja šutnja, kada se njegova volja ne poklapa s njegovom voljom. Kada se Božji plan razilazi s našim željama. I što tada? Marija pokazuje rješenje: Što se više otvaramo Bogu, prihvaćajući dar vjere i stavljajući svoje bezrezervno povjerenje u Njega, poput Marije i Abrahama, toliko više će nas On osposobiti , svojom prisutnošću, živjeti sve te situacije života u miru i sigurnosti u njegovu vjernost i ljubav prema nama.

Doduše, ovo stavlja jedan izazov pred nas: izaći iz samih sebe, napustiti ili odustati od vlastitih projekata i planova kako bi Božja Riječ bila svjetiljka koja će voditi naše korake, misli i djela. To zahtijeva od nas, da poput Marije, uđemo u BLISKi DIJALOG S BOŽJOM RIJEČJU.

Marija ne promatra tu Božju Riječ trenutačno i površno, nego se zadržava na njezinoj poruci, dopuštajući da ona prodre u njezin razum i u srce kako bi shvatila ono što Gospodin želi od nje, da bi dokučila smisao toga pohoda i Navještenja.

Radi se o PONIZNOSTI I POSLUŠNOSTI MARIJINE VJERE koja prihvaća u sebe i ono što ne shvaća od ili u Božjem djelovanju, prepuštajući (ostavljajući) da Bog bude onaj tko će joj otvoriti razum i srce. Na temelju toga Elizabeta, njezina rođakinja može ustvrditi: "Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina" (Lk 1, 45).

Na kraju, p. Marko je zaključio da je nama koji smo na putu vjere Marija uzor, putokaz i pomoć na tom putu vjere, u duhu riječi bl. pape Ivana Pavla II. u enciklici "Mater redemptoris": "Marijana vjera uvijek ostaje i dalje živi u srcu Crkve. Na neki način svi smo mi dionici Marijine vjere."