Čuvaj se oholosti…

2013-02-22-naslovna-oholJednoga dana Fulgencije poučavajući svoga učenika Feliksa kaza: "dragi Felikse, u svom budućem redovničkom životu čuvaj se oholosti, a napose svete oholosti". "A što je to sveta oholost"? - upita Feliks. "To ti je ... ", započe Fulgencije, pa zastade, zamisli se i reče: poslušaj ovu priču i shvatit ćeš. "U jednom prekrasnom kraljevskom vrtu je rastao veliki i raskošan hrast. U tom vrtu su rasle sadnice i drugih vrsta drveća. Iz godine u godinu hrast se uzdizao prema nebu...

I napose mu je imponiralo da je najviši i najbliži nebeskom svodu od svega drveća. I to ga je malo pomalo (u)činilo oholim. Jednoga dana iz svoje visine prozbori: uklonite mi onaj orah, jer ga ne podnosim. Uklone ga. Drugi dan nadoda: uklonite i ovu smokvu jer mi je dosadna. Uklone i smokvu. Zatim sebično naredi: posijecite i ove jabuke, jer smetaju mojim granama.

Ispune i tu njegovu želju. Tako, u skladu s njegovim željama, posijeku sva stabla u vrtu. I na kraju ostade sam hrast i sada se je osjećao istinskim gospodarom vrta jer vrt je bio samo za njega. Mislio je da je postigao savršenu sreću. No, jednoga dana spusti se u tom kraju gadna i strašna oluja. Usprkos veličini, snazi hrasta, oluja ga obori i izvali mu čak i žile iz zemlje.

Zapravo to nije bilo niti teško, budući da oko njega nije bilo nijedno stablo koje bi usporilo i ublažilo snagu vjetra te ga na taj način zaštitilo. I sve to zahvaljujući njegovoj oholosti i samodostatnosti. Zato sinko, čuvaj se oholosti, napose u svojoj pobožnosti i svetosti. "