U znaku križa

2013-02-26-krizFelix je primijetio da se njegov učitelj Fulgencije puno sporije križa, tj. čini znak križa od drugih u samostanu. Njegov znak križa mu je izgledao kao "usporeni snimak". Jednog jutra ga upita zašto tako čini? Fulgencije mu odgovori: "Znak križa nije samo pobožna navika, ona je ključ moje molitve, moga rada, dana, jela, zapravo svega onoga što jesam. Sve što činim, činim u znaku križa. Napose je važan za moju molitvu.

On me podsjeća i osvješćuje da molim i sve činim u ime Oca koji me je stvorio, koji me ljubi i ne želi da propadnem nego da imam život u punini. Također me znak križa uči da sve činim i molim u ime Sina po kojem Bog ulazi u moj život i moje tijelo, u svijet i njegovu patnju sve do podzemlja.

Znak križa mi je podsjetnik da sve činim i molim u ime Duha Svetoga koji Oca i Sina sjedinjuje, a nas tješi i vodi, povezujući nas međusobno i sa Sinom u snazi njegova uskrsnuća. Zato, sinko, kad činiš znak križa, imaj na pameti da je to molitva za Božji blagoslov i prosvjetljenje tvoga duha, srca, ruku, svega što misliš, osjećaš i činiš.

Kada se prekrižiš, želiš da se sve ono što jesi, imaš i kaniš učiniti, ostvari po Božjoj volji, Bogu na slavu a tebi i ljudima na spasenje. Sada znaš zašto polako i usporeno znakom križa obilježavam svoje tijelo."