Predavanje dr. Filić

2013-03-07-naslovna-a-f"Marija Majka Crkve" (Ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za majku), naziv je predavanja koje je u srijedu 6. ožujka u samostanu bl. Augustina Kažotića održala dr. Andrea Filić (Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Dr. Filić je najprije pojasnila naslov teme i kazala kako se majčinstvo pripisuje dvama različitim subjektima: u prvome je, glavnom dijelu naslova majčinstvo pripisano Mariji. Marija je Majka Crkve, a u drugome je dijelu (u zagradama) ono pripisano Crkvi. Sama Crkva je majka. Zasigurno nama je danas poznatiji i nekako bliskiji onaj prvi izričaj. Od 1979. redovito na Duhovski ponedjeljak slavimo blagdan Marije Majke Crkve. Ovaj je blagdan uveo Ivan Pavao II. kada je postao papa, rekla je dr. Filić. Nadalje je osvijetlila osobitosti i zanimljivosti vezane za temu Marijina majčinstva prema Crkvi s posebnim osvrtom na promišljanje koncilskih otaca i Pavla VI. o toj temi. Na Drugome vatikanskom koncilu neki su oci željeli da se u dokumentu u kojem je bilo riječi o Mariji (Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium) izričito donese naslov Marija Majka Crkve.

No, bilo je i onih koji su bili protiv, pojasnila je dr. Filić, i rekla kako to nije značilo da se ne smije reći da je Marija osobitim majčinskim osjećajima povezana s Crkvom, te da vjernici u Mariji, osim Bogorodice one koja je rodila Boga koji je postao čovjekom, vide i svoju majku. Oni koji su bili protiv naslova smatrali su kako on nije dovoljno zasvjedočen tradicijom.

Također ako bi se primijenio taj naslov, trebalo bi ga dodatno protumačiti, jer ne bi bilo posve nedvosmisleno jasno što se pod njime misli; stoga je bolje je izbjeći nepotrebne komplikacije, istaknula je predavačica i dodala kako je u konačnici prevladala druga struja. Naime, Lumen gentium u svojoj posljednjoj, VIII. glavi pod naslovom "Blažena Djevica Marija Bogorodica u otajstvu Krista i Crkve", ne donosi izričaja da je Marija Majka Crkve ipak ondje se na više mjesta govori o Marijinu majčinstvu prema Crkvi.

Marija nije posrednica kao što je to Krist, ali je ona, kako se veli u br. 61, "time što je Krista začela, rodila, hranila, u hramu Ocu prikazala te sa svojim na križu umirućim Sinom supatila, ona je na sasvim osobit način, radi obnavljanja nadnaravnog života duša, poslušnošću, vjerom, nadom i žarkom ljubavlju surađivala u Spasiteljevu djelu" – "na temelju toga nam je postala majkom u redu milosti".

Dr. Filić podsjeća kako Koncil donosi široki spektar promišljanja o Marijinu majčinstvu prema Crkvi od toga da je ona, jer je majka Glave (Krista) i majka udova (vjernika, Crkve), preko toga de nam je ona, kao suradnica u Spasiteljevu djelu (dakle, čitavim svojim životom u kojem je živjela svoje majčinstvo prema svome sinu, a ne samo po tome što je rodila našu Glavu) postala majkom u redu milosti do toga da to svoje majčinstvo vrši i danas, privijajući nas uz svojega sina. Unatoč tom širokom spektru, nigdje nije izričito rečeno da je Marija Majka Crkve.

To je učinio papa Pavao VI., i to na svečanom proglašenju Dogmatske konstitucije o Crkvi Lumen gentium, kada je ujedno Mariju proglasio Majkom Crkve sljedećim riječima: "ovaj svečani čas najprikladniji je za izvršenje želje… da se uvede naslov pod kojim će se DM častiti: "Na slavu, dakle, Blažene Djevice i na našu utjehu proglašujemo svetu Mariju Majkom Crkve, to jest cjelokupnog Božjeg naroda, i vjernika i pastira, koji je nazivaju preljubeznom Majkom. Određujemo da tim imenom cijeli kršćanski narod još više časti Bogorodicu…" Dakle, Pavao VI. Marijino "crkvomaterinstvo" izvodi iz njezina Bogomaterinstva, istaknula je predavačica.

Nadalje, progovorila je o Crkvi kao majci, podsjećajući na riječi Sv. Ciprijana koj je rekao: "Ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za majku". Navodeći razmišljanja još nekih crkvenih otaca o ovom naslovu, dr. Filić je rekla da i Drugi vatikanski koncil govori o Crkvi kao majci: "Promatrajući njezinu (Marijinu) tajanstvenu svetost i nasljedujući njezinu ljubav te odano ispunujući Očevu volju, sama Crkva također postaje majkom po vjerno primljenoj Božjoj riječi. Propovijedanjem i krstom ona, naime, na novi i besmrtan život rađa djecu začetu po Duhu Svetom i rođenu od Boga…" (LG 64).

Iz svega rečenoga o Mariji kao majci Crkve i o Crkvi kao majci kao jedna konstanta (uz, dakako, neke izuzetke) izranja vezivanje majčinstva uz rađanje; Marija je Majka Crkve, tj. udova, jer je rodila Glavu; a Crkva je majka jer svoje članove – dakle udove Kristova tijela rađa za novi život po krštenju, rekla je dr. Filić. Potom je ukazala na intervent Franje Šepera na Drugome vatikanskom koncilu, kada se raspravljalo o shemi o Mariji.

Naime, kardinal Šeper je Saboru predložio slijedeće: "da se sadašnja konstitucija dopuni pod tim vidom tako da te istine postanu bjelodane svima i da se sva djeca Crkve osjete pozvanima i potaknutima da sve ljude, dobre i loše, – nasljedujući majčinske osjećaje Blažene Djevice – ljube kao majka svoje dijete." Iz ovoga se prijedloga može iščitati da je Šeper majčinstvo Crkve, koje proizlazi i svoj uzor ima u Marijinu majčinstvu, shvaćao univerzalnim zbog triju razloga: nositelji majčinske dimenzije Crkve su svi njezini članovi; majčinstvo Crkve je okarakterizirano jednostavno kao ljubav, što ostavlja veoma širok prostor mnogim tumačenjima; adresati majčinske ljubavi Crkve su svi ljudi, dobri i loši, kazala je predavačica.

Za sam kraj, kao krajnji poticaj i kao svojevrsni ispit savjesti o tome kako živimo svoje fizičko, ali i duhovno majčinstvo prema drugim ljudima, dr. Filić je navela Šagi-Bunićev citat: "temeljni humani sadržaj: majka dubokom samozatajnom požrtvovnošću podiže drugu osobu da izraste do punine odraslosti i samoodgovornosti. Biti majka znači nositi u sebi umijeće da otkriješ mogućnosti koje posjeduje još nerazvijena osoba, tvojoj brizi egzistencijalno povjerena, i da iskrenom nesebičnošću sve učiniš kako bi se ona razvila do zrelosti. (…) materinstvo je u svojoj autentičnosti općeljudska vrijednost koja postaje temeljnim inspirativnim usmjerenjem kršćanske zajednice… (…) Ako sva kršćanska zajednica, Crkva, i ako svi mi pojedinci u Crkvi, moramo imati materinski stav u nastupanju prema drugim ljudima, onda to svakako znači da nismo poslani da budemo suci drugim ljudima i svijetu, nego da smo poslani da materinski sudjelujemo u tome da se drugi rode, da im pružamo odgovarajuću hranu, da im obazrivo pomažemo kako bi se digli. Majka ne bježi od svojih sinova i kćeri, ona ne bježi od muka ili sramote koje su spojene s materinstvom kad joj djeca i nisu kako bi željela. … Majci je bitno da pomaže da njezini sinovi i kćeri rastu, postaju samostalni, puni svjetla i radosti."