Bez Boga nema (iskonske) sreće

Čovjek u srcu nosi beskrajnu čežnju za srećom. Ta čežnja čovjeka podsjeća da njegovo postojanje jest Božji blagoslov. Bog hoće da čovjek bude sretan i zbog toga tu čežnju ne može ništa zadovoljiti ili ublažiti doli sam Bog. Svi trenuci „zemaljske" sreće, kada pomislimo da smo konačno ispunili tu čežnju, su predokus vječne sreće i upućuju nas na zajedništvo s Bogom u vječnosti kao jedinom načinu ispunjenja te iskonske žudnje čovjeka za srećom. Konačna sreća je vječno blaženstvo: Boga gledati i imati udjela u blaženstvu Božjem. Za kršćanina, odnosno vjernika, sreća nije u čovjeku ni izvan njega, isključivo je u Bogu. Božja Riječ u Svetom pismu je svojevrsni putokaz na putu k vječnoj sreći.

To se posebno odnosi na evanđelja, koja su jedan oblik obećanja sreće svim ljudima koji žele ići Božjim putovima slijedeći Isusa Krista. Blaženstva u evanđeljima su Isusov životni program i ukazuju da „sreća", kao Božji beskrajni blagoslov, silazi na čovjeka kada svojim životom ide putovima Božje ljubavi, tražeći pri tome ostvarenje i rast Božjega Kraljevstva u i oko sebe, predajući se u potpunom povjerenju ostvarenju Božje volje. U biblijskom jeziku, posebno u Starom zavjetu, sreća se označava kao blagoslov a nesreća kao prokletstvo. U tom duhu prorok Jeremija će ustvrditi da je proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, zaboravljajući u svom srcu na Boga, a blagoslovljen je onaj čovjek koji se uzdaje u Gospodina. Drugim riječima, teško je očekivati blagoslov (sreću) ako nećemo ili odbacujemo sve što Bog hoće. Sreća (blaženstvo) je dio Božje volje s nama jer ona je ispunjenje Božjeg plana s nama, onaj život u punini, koji ne možemo postići ako sebe ne ostvarimo kao prave ljude na sliku Božju. Vječno blaženstvo, ona iskonska sreća za kojom čovjek žudi, čisti je dar Božje milosti budući da mi tu sreću po samima sebi ne možemo doseći niti pojmiti njezinu veličinu. Izrečena Isusova blaženstva sugeriraju nam da za tu sreću već se ovdje na zemlji moramo odlučiti izborom Boga i njegove volje za oslonac i smisao vlastitog života. Taj izbor znači Boga ljubiti iznad svega, uvijek činiti dobro i izbjegavati zlo. Kada govorimo o blaženstvima, obično mislimo na osam blaženstva koja nam donosi evanđelist Matej. Luka donosi isto blaženstva, ali u malo drugačijoj formi. Kod Luke imamo četiri blaženstva. Blago vama ....siromasi...koji sada gladujete...koji sada plačete i koji ste progonjeni. Uz ta četiri blaženstva Luka donosi četiri Isusova jao. Jao vama bogataši, koji ste sada siti, koji se sada smijete, koji živite isključivo za ljudske pohvale. Isusova blaženstva govore o istinskoj vrijednosti života. Istinsku sreću i pravu vrijednost života čovjek ne može ostvariti bez Boga. Svaki životni put bez Boga vodi vječnom prokletstvu i propasti. Marko Bijelić OP