Pogled čistog srca

jesus3Biti kršćanin znači biti zagledan u Krista, slijediti ga, biti s njime do kraja povezan. Vjera stavlja Krista u središte života. Tim pogledom vjere kršćanin zamjećuje i druge ljude kao svoju braću, otkrivajući u njima trag Kristove prisutnosti. Oholost i licemjerje se javljaju u srcu kršćana kada izgube ljepotu Kristova pogleda na ljude, kada u drugima vide isključivo njihove slabosti i grijehe, zaboravljajući pri tome na vlastitu grešnost.

Zato Isus s pravom upozorava na pojavu dvostrukoga mjerila u vidu sljepila za vlastite pogreške i izoštrenoga vida za tuđe: „Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu." Pogled vjere uvijek zamjećuje dobro u drugome čovjeku, ali, također, ne izbjegava prepoznati zlo i grijeh. Čisto srce vjerniku omogućuje takav pogled, uokviren jednostavnošću, prožet poniznošću i oslobođen svake predrasude prema drugima. Samo onaj, čije je srce čisto, vidi u pravome svjetlu sebe, te sebe prosuđuje i ispravlja, može pravilno prosuditi druge, izbjegavajući pri tome zamku kritizerstva i dežurnog moraliziranja, pri čemu se uvijek druge sudi oštrije nego same sebe. Bratska opomena pripada životu kršćanske zajednice, ali kršćanin čista srca bratskom opomenom i korekcijom iz ljubavi ne ide za isticanjem tuđih mana i slabosti, već nastoji iz njih nešto naučiti za svoj duhovni rast. Potrebno je s vremena na vrijeme pročistiti vlastiti pogled vjere u tišini, pred Bogom koji je svjetlo, uranjajući u svoju nutrinu, gdje se rađaju i ogledaju naše misli i naša djela. Nitko ne može otkriti ljepotu pogleda vjere bez susreta s Kristom u dubini svoga srca, gdje se zrcali istinski odraz vlastitoga bića. U kršćanskom shvaćanju molitve, kontemplacija (nutarnja molitva) je pogled usmjeren na Krista. To unutarnje poznavanje Krista omogućuje vjerniku da Ga još više ljubi i nasljeduje. Istovremeno je izloženost Kristovom pogledu koji čisti ljudsko srce. Samo Krist može podariti našem srcu nova obzorja i novi pogled vjere, kojim se otkriva ljepota tajne živoga Boga. Najvjerojatnije nitko neće očima i pogledom vjere promijeniti svijet, ali će takav način gledanja i promatranja stvarnosti promijeniti njega i njegovo srce. Svjetlo Isusova pogleda rasvjetljuje oči srce kršćanina, poučavajući ga da sve vidi u svjetlu njegove istine i suosjećanja za sve ljude. Bez svjetla Božje ljubavi čovjek brzo upadne u opasnu duhovnu sljepoću, posebno u pogledu vlastitih pogreški i grijeha. U duhovnoj sljepoći čovjek postaje nesposoban za prijekor samoga sebe. Samo ono što se prihvati i spozna, moguće je i promijeniti i ispraviti. Onaj tko ne zna sebe ispravljati, kome je nepoznato umijeće samokritičnosti, nije sposoban duhovno voditi drugoga. U duhovnoj sljepoći se ne spoznaje Božji put, za što je potreban pogled vjere iz čistog srca. Stoga je jasna Isusova primjedba: "Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti?" Marko Bijelić OP