40 ljubičastih misli / Korizma 2019.: 3. HRABROST

GRETR

 

Nakon krštenja na rijeci Jordanu, Duh Božji Isusa povlači u pustinju. Pustinja ima posebno mjesto u biblijskom govoru. Ono je mjesto samoće, tišine, iskušenja ali i susreta s Bogom. Isusovih 40 dana i noći u pustinji jesu njegova priprava za trenutak istine, koji nastupa njegovim javnim djelovanjem i navještajem Radosne vijesti (Evanđelja): "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" I mi smo započeli u srijedu s korizmom, koja jest naša pustinja. Korizmeni hod jest vrijeme susreta s vlastitom istinom, tj. sa samim sobom i Bogom. Za to se traži hrabrost. Usuditi se suočiti se s vlastitom istinom. Ući u samoću i tišinu ogoljelosti vlastite pustinje, odnosno vlastitog bića. Pustinja je mjesto kušnji i napasti, gdje nema pomoći sa strane. Pustinja je u metaforičkom jeziku spoznaja vlastitih granica i slabosti ali i izazov da ih se nadiđe. Isus se priprema za svoje javno djelovanje: izvršenje svoga poslanja i volje Oca nebeskoga. Njegova je odluka i želja ispuniti volju i spasenjski plan njegova nebeskog Oca, ali prije toga se mora suočiti sa sotonom, sa zlim. Sotona, otac laži i zla, glavni neprijatelj čovjekove (vječne) sreće, onaj je tko stoji kao prepreka na izvršenju Božje volje. On je onaj tko je odbio poslušnost Bogu i ujedno želi odvratiti čovjeka od poslušnosti Bogu. Pustinja je pozornica susreta jaganjca (Božjeg) i zvijeri. Korizma je naša pustinja u koju ulazimo da se suočimo sa sotonom i njegovim kušnjama, odnosno sa svime onim što nas odvlači od Boga. Nema iskrene odluke za Boga ako se prije ne suočimo i nadvladamo kušnje i napasti Zloga. Naš "DA" Bogu nije iskren niti vjerodostojan ako prije zlu i grijehu ne kažemo jasno i odlučno "NE". Isus je nadvladao kušnje, oslanjajući se i ozbiljno shvaćajući Božju Riječ. Nek i nas Božja Riječ vodi u ovom korizmenom hodu k istini našega postojanja koja je tek u Isusovoj smrti i uskrsnuću potpuno osvijetljena. Marko Bijelić OP