40 ljubičastih misli / Korizma 2019.: 4. DAR(OVANOST)

fgdhgh

 

Korizma nije "sakaćenje" života ili "ubijanje" volje za životom. Korizma nas uči u sjeni Kristova križa život, kao Božji dar, prihvatiti, poštovati i ljubiti. Križ Kristov nas uči da je naš život dar Božji koji primamo kroz umiranje, odricanje i žrtvu vlastitoga života na križu. Tvoj život je Božji dar tebi za drugoga u potrebi. Korizma je milosno vrijeme spasenja. Ona je dar ili darovano vrijeme. Njome smo obdareni jer milost je Božji dar koji sadrži sve druge darove. Milost nije Božji dug ili obveza prema čovjeku nego je dar Božje ljubavi čovjekovoj slobodi. Kada čovjek otkrije i spozna da je njegov život plod darovanosti, u njemu se rađa zahvalnost koja ga pokreće i potiče da i sam bude dar, da sam druge oko sebe obogati vlastitom darovanošću. Božja milost nas uči da dar(ovanost) nije isključivo usmjerena na to da drugi ima nešto nego da bude netko. Kad sebe učinim darom drugome, time ne dajem ili dodajem vrijednost drugome nego sa zahvalnošću prepoznajem njegovu vrijednost, koju mu je Bog već podario svojom ljubavlju. Ja to priznajem dovršujući svoje odricanjem darivanjem sebe drugome. U korizmi svako odricanje upravo proizlazi i iskaz je te svijesti o vlastitom biću i postojanju kao daru. Ako se čin mojeg odricanja ne pretvara u darovanost drugome, iz njega je ispran svaki milosni trag. Zato svako odricanje, kao čin odricanja od sebe ili darivanje samog sebe, ako nije pretočeno u darivanje, gubi u sebi težinu i smisao ljubavi. Bog nas nije obdario ili obogatio nečim nego samim sobom, svojom spasenjskom prisutnošću i milosnom blizinom. Ljubav ne daruje nešto, ljubav uvijek daruje sebe. Darovati sebe, pretvoriti sebe u milost ili korizmeni dar, mogu jedino ako se odreknem sebe, "otkinem" dio od sebe, vlastitog vremena i bića. Možda je najbolji dar u Božjim očima kada ogradu u svom srcu koja te odvaja od drugoga pretvoriš u dar otvorenosti vlastitog srca tom drugome jer u njemu prepoznaješ Kristovo lice. Kao što ljubav ne traži priznanje ili zahvalnost nego jednaki odgovor, tako i naše darivanje ne smije tražiti tuđu zahvalnost. Stoga kada činite dobro i darujete sebe, budite i zahvalni, jer vam je omogućena velika milost: biti dar i činiti dobro. Time se život pretvara u nepresušni izvor Božje milosti, koja je najdragocjeniji životni dar čovjeku od Boga. Neka tvoja korizma bude dar jer druga osoba, napose u potrebi, je ujedno Božji dar tebi, kojim ćeš otvoriti vlastito srce Bogu. Ali ujedno ta darovanost te priprema za najveće tvoje bogatstvo i vrhunac korizmenog hoda i uspona: iskustvo Uskrs(nuć)a i radosti novoga života. Marko Bijelić OP