Kušnja: prepreka ili prilika za duhovni rast?

porta1cua19Kršćanski je život duboko u sebi prožet duhovnom borbom protiv grijeha i zla. Ta borba od vjernika traži uključenost čitave osobe i budnost, što je posebno važno u najkritičnijim i najosjetljivijima trenucima suprotstavljanja samom Sotoni: u kušnjama. Govoreći „vojnim" vokabularom (bitke), kušnje su „protunapad" zl(og)a, neprijatelja čovjeka, s namjerom da u našim slabostima iskuša čvrstoću i snagu vjere. Kušnje su „kontrolna točka" naše vjernosti Bogu i kvalitete našeg odnosa i zajedništva s Bogom.

Svakom kušnjom „otac laži" želi dovesti u pitanje ili poljuljati našu odluku za Boga, nastojeći nas zavesti i navesti na grijeh. U kušnjama otkrivamo i osjećamo napetost između vjernosti Bogu i zavođenja đavla. Odupirući se kušnji potvrđujemo i učvršćujemo vlastiti pristanak uz Boga. Često puta ni sami ne znamo što možemo, zato su nam kušnje pokazatelj što jesmo. Bog dopušta kušnje u našemu životu da bismo (pr)očistili i preispitali ljestvicu prioriteta u životu. Svaka kušnja je upitnik i provjera o Božjem mjestu u našemu životu: ima li što važnije od Njega u našem životu i srcu. S te strane kušnje doprinose izgradnji vjere. U duhovnom klasiku „Nasljeduj Krista" Toma Kempenac govori o kušnjama kao mučnom i pogubnom životnom iskustvu, ali ipak vrlo korisnom jer „po njima čovjek stječe poniznost, pročišćenje i iskustvo". Kroz njih kršćanin napreduje na putu svetosti. Iako je Bog, kao pravi čovjek Isus nije bio pošteđen napasti kroz koje prolazi svaki čovjek na putu Božjem. Tu duhovnu bitku sam je Isus, „pun Duha Svetoga nakon krštenja na Jordanu, vodio i izdržao u Judejskoj pustinji, „gdje ga je iskušavao đavao". Izložen je trima kušnjama u pustinji na početku svoga javnog djelovanja, na putu u Jeruzalem. Pustinja je mjesto provjere odlučnosti i čvrstoće u ostvarenju Božje volje. Poput izraelskog naroda čiji je identitet oblikovan boravkom i hodom kroz pustinju, tako i naše duhovne pustinje sa svojim kušnjama oblikuju i pokazuju naš istinski identitet. I na našem vjerničkom hodočašću i putovanju ovim životom u nebesku domovinu nalaze se brojne kušnje ili prepreke, koje možemo jedino svladati uz Božju pomoć. Na sve tri kušnje Isus odgovora pomoću Božje riječi: „Ne živi čovjek samo o kruhu."Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!" „ Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!". Čovjek svojim vlastitim snagama i sposobnostima ne može oduprijeti se sotoni. Samo oružjem Božje milosti se pobjeđuje zlo. Samo vođeni Božjim Duhom, njime oblikovani i ispunjeni oduprijet ćemo se navalama i kušnjama zloga. Božja riječ, nadahnuta i prožeta Božjim Duhom, pomaže nam razlučiti dobro od zla u našem životu. Upravo kada dođemo u svom srcu i duhu do jasnoće što je dobro a što zlo, pri tome prihvaćajući dobro a odbacujući zlo, tada možemo kazati da smo kušnje nadvladali ili svladali. Marko Bijelić OP