40 ljubičastih misli / Korizma 2019.: 5. VJERNOST

ertfwer

 

Bog je vjeran. Božja Riječ je vjernost. Bog nikada ne povlači svoju riječ, nikada ne uskraćuje svoju vjernost čovjeku. Zar se Bog u Starome zavjetu nije zbog vlastite vjernosti smilovao "preljubničkom" narodu? Problem je u našoj vjernosti Njemu. Danas sveprisutna kultura relativizma vjernost čini još dragocjenijom. Bez vjernosti je nemoguće izgraditi odnos povjerenja i predanja. Odsutnost vjernosti čovjekovom srcu donosi samo nespokoj. Zato duhu korizme nužno pripada poziv na obnovu vjernosti Bogu koji je svoju vjernost čovjeku učinio vječnom na križu Isusa Krista. Upravo (obostrana) vjernost je uporište pouzdanja u Boga. Čistoća čovjekova srca se zrcali u njegovoj vjernosti Bogu. Ali ona je mjera i njegove čovječnosti u odnosu prema drugom čovjeku. Ona je izvor mog nutarnjeg mira i spokoja. Sigurnost moje molitva ne počiva u meni, mojim zaslugama ili sposobnostima nego u Bogu koji ne krši svoja obećanja. Molitva proizlazi iz Božjeg obećanja vjernosti čovjeku. Njegova vjernost ide dalje od naših zasluga ili vrijednosti. Bog nam je vjeran jer on je sama Ljubav. Ljubav je uvijek vjerna jer ako nije prestaje biti ljubav i otkriva se kao (skriveni) interes. Bez vjernosti ljubav bi bila (is)prazna poput prazne boce bez sadržaja. Božju vjernost ne možemo ničim zaslužiti, samo joj se možemo povjeriti i predati obnavljanjem vlastite vjernosti Bogu. Korizma je u sebi poziv: budi vjeran ili vjerna Bogu svojim životom, djelima i riječima. Teško je to ostvariti i postići vlastitom snagom. Zato nam Bog daje vlastitu milost koja nam pomaže biti i ostati vjerni Bogu i čovjeku. Vjernost je uvijek plod Duha Svetoga u nama. Drugo ime za vjernost je brižnost. Zato nam je Isusu objavio našeg Boga kao nebeskog Oca, vjernog i brižnog. Molitva je izraz naše vjere i povjerenja u Boga, nebeskog Oca. Razlog moje molitve ne leži prvenstveno u mojoj potrebi za nečim, nego u mom uvjerenje da me Bog čuje, da je uvijek otvoren za komunikaciju sa mnom, jer mu je stalo do mene budući da sam njegovo dijete. On me je poznavao i prije nego što sam začet u majčinoj utrobi. Moje je ime upisao u dlan svoje ruke. Moja molitva proizlazi iz Božje Riječi, koja je sama vjernost. Bog ne samo da je vjeran čovjek u utjelovljenoj Riječi (Logosu) nego me ta Božja riječ osposobljuje za živi odnos s Njime. Božja vjernost mi govori i čini me sposobnim da u vjernosti odgovorim njoj. Molitvom se predajem u zagrljaj Božje vjernosti i prepuštam u naručje njegove brižnosti. Marko Bijelić OP