40 ljubičastih misli / Korizma 2019.: 7. OBRAĆENJE

TZERZERT1

 

Korizma je vrijeme hoda Crkve u susret Kristovoj Muci, Smrti i Uskrsnuću, prema Vazmenom otajstvu. Taj naš korizmeni hod ima svoj ritam: određen je obraćenjem. Kristov krik i poziv na obraćenje k Bogu odzvanja prostranstvima naših nutarnjih pustinja. „Obratite se i vjerujte evanđelju" su riječi kojima se mjeri svaki naš korizmeni pothvat. Isusov poticaj na obraćenje je ujedno upozorenje na ozbiljnost i dragocjenost naših života. Potreba za osobnim obraćenjem nosi u sebi zahtjev za uklanjanjem svake nemarnosti u pogledu života. Pavlovo upozorenje Galaćanima upravljeno je i nama u našem korizmenom hodu: „Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!" Tko doživljava svaki trenutak vlastitoga života unikatnim darom Božjim, neprocjenjivim i jedinstvenim, ozbiljno shvaća i prihvaća Krista, koji se iz ljubavi predaje na muku i smrt. Iz otvorenosti i predanosti Božjoj blizini i prisutnost rađa se proces obraćenja. Iskustvo susreta sa živim Bogom čovjeka mijenja, ma koliko bio u hladnom zagrljaju besmisla i smrti u nutrini vlastitoga bića. Kada Bog zahvati u čovjekovo biće, tada promjene nisu površne ili „kozmetičke". One su toliko duboke i korjenite da pogađaju i ciljeve čovjekova života. Obraćenje se ne može izraziti pukim odlukama o odricanju od nečega. Obraćenje je čak dublje i veće duhovno iskustvo od „izbjegavanja" grijeha. Obraćenje nije „negativna" stvarnost koja bi se dala izraziti odricanjem ili odbacivanjem nečega. Ono nije stanje minusa. Ono je prije svega stanje plusa. Obraćenje je prihvaćanje novoga, što samo Bog može ponuditi i što nadilazi ovaj život, oblikujući ga novim smislom. U tome nam daje primjer Isus, koji nakon krštenja, odlaskom u pustinjom, ostavlja sve da bi mogao prihvatiti Jedno: volju svoga i našega nebeskoga Oca. Zbog toga je ultimativni cilj obraćenja zajedništvo s Bogom. Svako korizmeno odricanje je u svrhu toga najvišeg dobra. Svako korizmeno odricanje ako nije motivirano i usmjereno na zajedništvo s Bogom je tek puki izraz „duhovne higijene" i samodiscipline, te ne zadire u smisao i vrednote života jer ne može životu ponuditi nešto novo. Zapravo, koji je smisao odricanja od nečega kroz korizmeno vrijeme, ako ćeš nakon korizme opet se tomu vratiti ili s time opet nakon korizmene pauze nastaviti. U konačnici korizma obnavlja svijest o potrebi za stalnim (svakodnevnim) obraćenjem, ne samo zato što smo grešni i što nastavljamo griješiti svaki dan, nego još više jer smo potrebni novoga života, koji nam daruje sam Bog kroz zajedništvo sa sobom. Nema iskrenog obraćenja dok svoj život istinski, cjelovito i dosljedno ne usmjerimo prema tom novom cilju, pretvarajući ga u uporište ili zaglavni kamen smisla vlastitoga postojanja. Latinski izričaj za obraćenje je „conversio". Taj latinski pojam uvijek mi slikovito ili plastično predočava da jedna od posljedica obraćenja je „duhovna vrtoglavica". U korijenu riječi conversio je latinska imenica „vertigo", koja se može prevesti kao „vrtnja", vrtlog" Ako je život trajna vrtnja, tada je obraćenje nagla promjena smjera vrtnje. Dok u cjelovitosti, ne samo u nekom segmentu života, ne zavrtiš vlastiti život u drugom smjeru, neće se dogoditi obraćenje u tvom srcu niti u životu. Marko Bijelić OP