40 ljubičastih misli / Korizma 2019.: 8. (post od) RIJEČI

HOIJHOP1

 

Čovjek, kao biće komunikacije, ne živi samo od kruha nego i od riječi. Kršćanin napose živi od Božje Riječi. Usprkos potrebi za riječju, današnji je čovjek izložen inflaciji riječi. Zatrpani smo riječima bez pokrića, koje su izgubile svoju nutarnju bremenitost djelotvornosti i učinkovitosti. Svakodnevno se nalazimo okruženi bujicom riječi lišenih stvaralačke kreativnosti i bez traga odgovornosti u sebi. Mnoštvo riječi je sve manje znak da se čovjekovo biće prelijeva puninom smisla života; sve se više pokazuje kao simptomom nutarnje praznine. Mnoštvo riječi se je pretvorilo u „odijelo od lišća" kojim „moderni Adam i Eva" nastoje prekriti i sakriti svoju nutarnju (egzistencijalnu) golotinju. Takve nas riječi zapljuskuju sa svih strana, posebno u medijima. I što učiniti? Kako se boriti protiv te nadiruće inflacije riječi bez značenja i učinka za čovjekovu nutrinu, koja i dalje u sebi nosi glad i žeđ za riječima koje imaju težinu smisla i snagu istine?! Korizma je idealno vrijeme za postiti od riječi. Taj post otvara prostor šutnji i tišini u nama, koje su preduvjet za slušati, čuti i razumjeti drugoga, napose Boga. Kad postimo od naših (suvišnih i ispraznih) riječi stvaramo u sebi prostor nutarnje šutnje, u kojem zauzimamo stav slušanja pred Bogom koji nam govori. Mnoštvo naših riječi bez učinka može zasjeniti i zagušiti živu i djelotvornu riječ, upravljenu nama od Boga. Živa i prodorna Božja riječ traži u nama tišinu, unutarnju sabranost i raspoloživost. U džungli vlastitih riječi lako izgubimo razumjevanje i značenje Božje Riječi. Zato je potrebno postiti od vlastitih riječi. Tako će buka od naših riječi utihnuti i Božja će se Riječ na krilima nutarnje šutnje probiti do našega srca. U tom trenutku tišine, kada Božja Riječ dotiče i prodire u naše srce, rađa se vjera. Biblijsko nam iskustvo vjere svjedoči da se ona rađa i dolazi od slušanja. Vjera se rađa iz povjerenja u Božju Riječ. U šutnji Božja Riječ donosi u nama plod. Šutnja je plod posta od riječi, kada se odupiremo napasti pretvoriti život u „paradu riječi". Isus od svojih učenika uvijek traži evanđeosku jednostavnost, koja ljudsku riječ stavlja uvijek u službu otajstva Božje Riječi. Upravo Božja Riječ ima snagu da našoj riječi podari bremenitost i značenje. Uzdržavanjem od vlastitih riječi priznajemo primat Božje Riječi. Bog uvijek drži inicijativu. Bog uvijek prvi govori, a čovjek sluša u šutnji, u kojoj ga milosna djelotvornost Božje riječi osposobljuje i priprema za (od)govoriti. Također postom od riječi suzbijamo vlastiti egoizam budući da suptilna oholost i narcizam mogu biti upakirani i umotani u mnoštvo riječi. Kada postimo od riječi, mi svoje riječi zaodjevamo u poniznost, priznajući da Božja Riječ je jedini pravi izvor života (vječnoga). Prepuštamo Bogu i njegovoj Riječi da budu glavni protagonisti našega života. I zato „svatko neka bude brz da sluša, spor da govori" (Jak 1,19). To je duh i smisao posta od riječi. Marko Bijelić OP