40 ljubičastih misli / Korizma 2019.: 9. BLIZINA (PRISUTNOST)

gvbfgh

 

Slikovito ili karikirano rečeno, korizma mi nalikuje duhovnom vježbalištu, ili „teretani za dušu i duh". Ali u čemu se vježbati, na što se fokusirati? U svemu što će pomoći da povjerenje u Boga (po)raste. Bez povjerenja, nema niti sjedinjenja, a k tome ni živog zajedništva s Bogom. U onoga u koga imaš povjerenje, njemu si spreman predati se. U mom sjećanju je urezana siječanjska lekcija prijateljstva od jedne meni vrlo drage osobe: „Vjerujem ti, pripadam ti i zato uvijek na mene možeš računati!" Jednostavno, bez povjerenja nema niti potpuna predanja. Povjerenje čovjeka uči pripadati nekome. Za to je nužna blizina ili prisutnost. U odsutnosti teško je uzgojiti osjetljivu, ali s prekrasnim cvijetom zamamnog mirisa radosti, biljku povjerenja. Prisutnost ili blizina je poticaj i ohrabrenje povjerenju. Ona je blagi dodir duše. U tome je ključ Božjeg utjelovljenja, koji je postao jedan od nas, u svemu jednak nama osim u grijehu, da zauvijek bude Bog s nama, Bog blizine. I postao nam je najbliži u našim najdramatičnijim i najdubljim životnim iskustvima: u patnji, boli, trpljenju i smrti. Na križu nam je Bog postao najbliži. Korizma je vrijeme otkrivanja Božje blizine, koja je zatrpana s tolikim nepotrebnim stvarima u našem životu. Izbaci nepotrebne i suvišne stvari iz svoga života i ponovno otkrij Božju prisutnost koja ima moć i snagu da čovjeka promijeni. Prisutnost ili blizina nije slučajnost nego životni stav, posljedica odluke ljubiti i biti sve za nekoga. Upravo je to Bog odlučio biti za čovjeka u Isusu Kristu: biti mu sve, budućnost i vječnost, smisao i radost postojanja. Blizina traži raspoloživost i odricanje od kontrole nad drugim. Korizma je vrijeme da se prestanemo bojati Božje blizine, da se ne plašimo i bježimo od Božje sjene, poput Adama nakon grijeha, skrivajući se iza jeftinih izlika i razloga. Od tada je u čovjekovoj naravi da se boji svete prisutnosti. Ponekad se čovjek boji Božje blizine jer ne može imati kontrolu nad njegovom prisutnošću. Samo svojom prisutnošću Bog čovjeka uči novosti života. Strah je jedan od najvećih zapreka na putu promjene i obraćenja u životu. Nepovjerenje pojačano sa strahom tjera u bijeg, u odsutnost, u prazninu života, koja omogućuje život zlu i grijehu. U punini života nema mjesta za zlo. Zato je Božja prisutnost ispunjena i natopljena porukom novoga i preobraženoga života u punini: Ne boj se! Zar nisu Isusova ukazanja, nakon uskrsnuća, znak Isusove prisutnosti, obilježena porukom učenicima i nama: „Ne bojte se!" Ne plašite se tuđe prisutnosti i blizine u svome životu. Onaj tko izbjegava i bježi od blizine drugoga, te okreće glavu od lica bližnjih, napose u potrebi, uvijek će izbjegavat stupiti pred Božje lice. Na žalost, vjerojatno neće otkriti istinsku radost svoga života i postojanja. Blizina je najbolji i najučinkovitiji prijenosnik ili provodnik radosti. Vježbajući se u korizmenom vremenu povjerenju, otkrivajući blizinu Božju i bližnjega, pripremamo se i dopuštamo da nas u vazmenoj noći Božje lice obasja uskrsnom radošću novoga života. Marko Bijelić OP