40 ljubičastih misli / Korizma 2019.: 10. POST

dfsfgfgh

 

Kršćanin uvijek bira život. Vjeruje u uskrsnuće i vječni život. To vlastito opredjeljenje za život se na poseban način iskazuje postom. Svako korizmeno odricanje je odluka za istinski život s Bogom i bližnjim i žaljenje odnosno kajanje zbog svih situacija kada nismo bili na strani života, prihvaćajući grijeh i zlo, plodove smrti. Post u korizmi nema svrhu u sebi, već je duhovno sredstvo koje me približava Bogu i bližnjemu u potrebi. Post kao odricanje je žrtva, čin protivljenja konzumerističkom stavu i gledanju na čovjeka i njegovo postojanje, koja stavlja drugoga u središte moje pozornosti. Post je „duhovna pobuna" protiv svakog oblika ravnodušnosti prema Boga i bližnjemu. Post nije cilj korizme nego korizmeni „alat" za odstranjivanje onoga suvišnoga i „neautentičnoga" u kršćanskom življenju. Pomoću posta vježbam svoju volju da živim prema Božjoj volji. Smisao kršćanskog života nije živjeti prema vlastitim potrebama, nagonima i željama, nego prema Božjoj volji. Post ne trpi površnost i puko životarenje. Stoga je post čin askeze koji me vježba u poslušnosti Bogu. Njime se još više povezujem s Bogom jer uskraćujući sebi hranu, piće i materijalno otkrivam u svom srcu čežnju, glad i žeđ za Bogom, koji je stvorio čovjeka za sebe. Post me podsjeća na to. Zbog toga sam post nije dovoljan. Potrebno je da molitva prati post. S jedne strane, u korizmi bez molitve post se pretvara u običnu dijetu, s druge strane post daje dušu molitvi. Koliko nas post povezuje s Bogom toliko nas mora povezati i s bližnjim u potrebi jer post je čin milosrđa i solidarnosti s potrebitima, s onima koji trpe oskudicu, glad i neimaštinu. Uskraćujem i uzimam od sebe da bih to podario njima. Ako nema tog milosrđa i solidarnosti tada post u sebi nema života jer nije u službi života. Zbog svega toga, post nije pitanje želuca nego srca. Ako se post dotiče samo moga želuca a ne moga srca, tada gubi svoju duhovnu dimenziju. Na kraju, koji je smisao da postim i sebi uskraćujem hranu ako svojim zlim jezikom i govorom „proždirem" svoga brata!? Tada post pretvaram u naličje moga kršćanskog licemjerja ili dvoličnost, a upravo uloga posta je ukloniti svaki trag prijetvornosti, laži i dvostrukog morala s lica vjerničkoga života.Post mora biti odraz istine i njezine duhovne snage u našem kršćanskom življenju. Marko Bijelić OP