40 ljubičastih misli / Korizma 2019.: 12. BLAGOSLOV

GFERTWER

 

Samo Bog može blagosloviti jer je on jedini gospodar života. Bog je izvor i počelo svakoga blagoslova jer blagoslov pripada životu. Onaj tko daje i podupire život, on blagoslivlja. Blagoslov je izraz i iskaz moći ljubavi vječne koja daje da život raste i obiluje plodom, da se posveti i bude znak Božje dobrote. Biti blagoslovljen znači biti potvrđen u svom postojanju. Iza blagoslova stoji Božje obećanje vjernosti svome stvorenju. Bog blagoslivlja samim sobom. Nasuprot blagoslovu se nalazi prokletstvo kao izričaj i osuda smrti. Bog ne proklinje budući da je izvor života. Svi oni koji su darovatelji, oslonci, podupiratelji i čuvari života pozvani su blagoslivljati, tj. zazivati Božji blagoslov, po životu ljudske naravi i Božje milosti, na druge ljude. Korizma je milosno vrijeme kada se trudimo i nastojimo biti davaoci života, oni koji doprinose životu bližnjih, postajući na taj način njima Božji blagoslov. Ali „kanal" Božjega blagoslova u pustinji tuđega života postajemo tek kada je Bog uistinu izvor našega bića, kada mu dopustimo da bude središte života. Tko blagoslivlja postaje Božji suradnik, već je blagoslovljen. Blagoslivljajući, vjernik također iskazuje čast i slavu Bogu. Jedino tko živi istinsko zajedništvo s Bogom, poslušan njegovoj volji, doista svojim životom podjeljuje blagoslov drugima oko sebe. Molitva uvijek podupre djelotvornu snagu blagoslova. Ali, ako si sam sebi svrha, ako tražiš samo sebe i svoje interese, ako je tvoj ego sa sebičnim prohtjevima os oko koje se vrti tvoj život, tada nisi pred Bogom čist i ne možeš se pretvoriti u istinski blagoslov drugima. Čovjek može blagoslivljati samo Božjom ovlašću i milošću, a to znači jedino ljubeći i žrtvujući se za druge. Po otajstvu krštenja i po kraljevskomu svećeništvu potvrde svakomu onomu koji ljubi Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom, a bližnjega svoga kao samoga sebe, udijeljena je od Boga moć i vlast blagoslivljanja puninom njegova života. Žrtva iz ljubavi je ultimativni blagoslov. Isusov križ je naš najveći blagoslov budući da je sama sebe (pre)dao da bi mi živjeli, imali život vječni i postali dionicima božanske naravi. Po križu nam je podaren Božji život, koji iz svakog blagoslova struji i djeluje u našoj stvarnosti. To je razlog da se Božji blagoslov, čisti milosni dar u Kristu, vrši u znaku Kristova križa. Kao što pokazuje otajstvo Isusove smrti na križu, iza blagoslova mora stajati život natopljen ljubavlju i prožet duhom žrtve. Bez toga prestaje biti živ(otvorn)i znak Božje dobrote, blizine i milosrđa, pretvarajući se u nešto „magijsko". Bez žive vjere u Božju prisutnost blagoslov se lako pretvori u puko praznovjerje ili igru lijepih i ugodnih, ali duhovno beživotnih, riječi. Blagoslov nikada ne ovisi o „kvaliteti" riječi i želja nego o „kvaliteti vjere i života". Korizma je baš idealno vrijeme za dizanje te „kvalitete"! Marko Bijelić OP