40 ljubičastih misli / Korizma 2019.: 15. OŽILJCI

IOPZHH

 

Kršćanski život je (duhovna) borba, što posebno dolazi do izražaja u vrijeme korizme. Svaka borba donosi padove i neuspjehe, te ostavlja ožiljke. Svaki ožiljak je u sebi životna priča o padu ljudske grešnosti i slabosti, ali o ustajanju, dizanju snagom Božje milosti. Bez ožiljaka su samo oni koji bježe od svake borbe i žrtve. Koliko god ožiljci bili tragovi neuspjeha i padova, ne stidim ih se jer su znak da postoji nešto u mom životu za što se isplati boriti. U korizmi svoje ožiljke ne skrivam pred Gospodinom jer su moj zavjet i odluka da predaje ili odustajanja nema na ovom korizmenom puta prema uskrsnuću. Koliko je puta samo jedan pogled na ožiljke moga srca i duše izvlačio me iz ponora odustajanja, provalije predaje i vraćao mi dah u trenucima kada sam se gušio u očaju i besmislu borbe. I ono što me tješi, ali ujedno i hrabri, jest spoznaja da su Isusa apostoli prepoznali nakon uskrsnuća upravo po njegovim ožiljcima (ranama). Kao što se Bog nije odrekao ožiljaka svoje žrtve na križu, ne odričem ih se niti ja jer me podsjećaju na trenutke kada se nisam predao mlakosti, konformizmu i ravnodušnosti. U svakom vlastitu ožiljku prepoznajem poruku njegova obećanja i ohrabrenja ispisanu rukopisom njegove blizine: Nema predaje! Ožiljci, urezani u sjećanje, me uče da ljubav za drugoga izgara do kraja. Uskrsnuće ne briše ožiljke, nego im daje novi smisao i značenje. Neka u vječnosti, nakon uskrsnuća, i mene Nebeski otac prepozna po mojim ožiljcima. Neka me po mojim ožiljcima prepozna kao onoga koji je vjerovao u ljubav i u vrijednost njezine žrtve usprkos svim (ne) zasluženim udarcima trpljenja i patnje, tragovima prezrenosti, odbačenosti i boli. Neka mu svi moji ožiljci budu znak moje volje da slijedim njegova Sina na putu vršenja njegove volje i služenja bližnjima. Marko Bijelić OP