30. NEDJELJA KROZ GODINU - B

Još od antičkih vremena znali su onodobni vladari kako se lako može utjecati na ljude priređujući im masovne priredbe („kruha i igara“!). U masi pojedinac ne igra nikakvu veliku ulogu nego se dadne ponijeti jakim ugođajem i raspoloženjem mase.

Sve do danas velike priredbe i masovna okupljanja izazivaju veliku fascinaciju kod  mnoštva pojedinaca  – prisjetimo se samo velikih koncerata na otvorenom prostoru ili punih nogometnih stadiona. Posebice mladi ljudi cijene nevjerojatan ugođaj i zanosno raspoloženje kada mnoštvo ljudi doživljava isto.

Ali masovne priredbe mogu imati opasne neželjene učinke. Naime, u mnoštvu, u gomili pojedinac je beznačajan. Osjeća se malen i nevrijedan i može nestati u masi. I u slučaju masovne panike pojedinac je dapače bespomoćno izručen masi. I Isus je stalno doživljavao stanovitu dvoznačnost mase. Gdje god se Isus pojavljivao okupljala su se mnoštva, mase. S jedne strane bijaše to ohrabrujući znak – puno je bilo ljudi koji su stavljali svoju nadu i pouzdanje u Njega; željeli su za svoj život imati nešto od njegove snage i moći. Ali je istovremeno postojala stalna opasnost da pojedinac sa svojom nevoljom nestane u masi i da bude potisnut na rub društva.

Međutim, upravo pojedinac sa svojim nevoljama i potrebama bijaše stalno i posebno Isusu na srcu. Primjer za to je pripovijest o slijepom prosjaku Bartimeju iz današnjeg Evanđelja. On se pak nije dao tako lako istisnuti na rub događanja oko Isusa, vikao je i time upozorio i Isusa na svoju nevolju, iako drugi prisutni nisu imali za njega razumijevanja; htjeli su mu dati do znanja: tko si ti uopće? Nisi ti tako važan, ne umišljaj si da si nešto! Stani tu mirno i ne viči; ovuda sada prolazi Isus, Mesija! Bartimej se ipak nije dao tako lako ušutkati. I ono nevjerojatno se dogodilo: Isus čuje u  toj galami Bartimejev vrisak i krik. Isus se nije ponio kako su to činili onodobni i današnji moćnici  - nije nestao u masi koja ga je slavila i uživao u vlastitoj veličini. U središtu Isusove pažnje uvijek je bio pojedinac, posebice pojedinac-potrebnik!

Najednom sva pozornost od Isusove osobe biva usmjerena na slijepoga prosjaka; odjednom je jako važno što ovaj čovjek, slijepi prosjak, treba za život dostojan čovjeka. Sada biva jasno što znači i Kraljevstvo Božje: u njemu se čovjek više ne gubi u anonimnosti mase; njega se uzima ozbiljno u njegovu traganju za puninom života i priznanjem ljudskog dostojanstva koje ima od Boga Stvoritelja i Otkupitelja.

Fr. Nikola Mioč, OP