Treća uskrsna nedjelja - C

Isus priredio učenicima (pravi) uskrsni „PIKNIK“!

„To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih", čitamo na treću uskrsnu nedjelju ulomak iz Ivanova evanđelja. Eto, takav je naš Gospodin: umjesto kritike i pokude, što ga njegovi učenici u strahu poput kukavica i slabića pri njegovu uhićenju, muci i smrti na križu, sama ostaviše, on im kao odgovor – priređuje, zajutrak, zapravo pravi uskrsni - „piknik"! („Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh.").

Prisjetimo se da se u liturgijskoj godini C nedjeljom čitaju Djela apostolska, Ivanovo Otkrivenje i Ivanovo evanđelje. Crkva u tim čitanjima doživljava svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. A sve radi toga da se u sadašnjem povijesnom trenutku bolje snađe i da bude prava Isusova Crkva. U Djelima apostolskim se ogleda kao u ogledalu, okrenuta u prošlost. Na svojim izvorima u žaru prve Crkve grije svoj žar i zanos za Isusa kako bi i danas bez straha progovorila protivnicima da se „većma treba pokoravati Bogu nego ljudima". U Otkrivenju pak gleda svoju budućnost. Kao da već na zemlji uči pjesmu koju će pjevati kroz svu vječnost. A Ivanovo evanđelje, očitije negoli tri  ostala  evanđelja, pokazuje kako Isus progovara kao Krist uskrsli, Živi, Sadašnji.

Treba istaknuti da se, kao ni u jednoj drugoj biblijskoj knjizi, ne pjeva toliko kao u knjizi Otkrivenja. Ivan čuje beskrajni pjev i uzdizanje Krista Pobjednika nad smrću, da – istinsko obožavanje Krista koji je uskrsnuo i sada vlada kao Gospodin, kao Kyrios. Upravo kao Raspeti, ali uskrsli sada okuplja i ujedinjuje ljude. Mnoštvo anđela uokolo nebeskog prijestolja pjevahu i klicahu: dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i blagoslov. Ali nisu samo nebeska bića koja upućuju hvalospjeve Kristu Uskrsnulome, nego se i cijeli Kozmos, svemir združuje u beskraju radosnog pjeva Jaganjcu kao pravoj žrtvi koja je oduzela grijehe cijeloga svijeta; krv Jaganjčeva je prolivena kao otkupnina za grijehe svih ljudi. Taj hvalospjev nam kazuje odakle nam dolazi mir i spas: ne u pobjedi nad drugim ljudima, nego u spoznaji da smo svi zajedno braća i sestre, jer smo svi upućeni na milosrdnu Božju ljubav.

Treba istaknuti nadalje da se u današnjem evanđelju ističe Petrova služba u Crkvi („munus Petrinum"). Od početka je Isus imao s Petrom svoje posebne nakane; od prvog susreta, kad ga je brat Andrija priveo Isusu. Odmah mu je nadjenuo novo ime, a to u Bibliji znači novu službu, novu zadaću. Već su u prvoj Crkvi isticali sveti oci (što je danas osobito važno za ekumensko približavanje jedinstvu Kristove Crkve) da je Petrova služba nadasve „služba ljubavi" i da je Petar „vikar Kristove ljubavi" („vicarius amoris Christi"!). Stoga je već i sv. Ignacije Antiohijski Rimsku Crkvu nazvao "Predsjednica ljubavi", gdje je ljubav drugo ime za Crkvu. Sv. Augustin nas pak poučava: "Kad čuješ Gospodinove riječi: 'Petre, ljubiš li me?', misli da je to ogledalo u kojem motriš sama sebe. Zar je Petar što drugo nego slika Crkve. Kad je Gospodin pitao Petra, pitao je i nas, pitao je Crkvu… Koji pasu Kristove ovce kao svoje vlasništvo, a ne Kristovo, pokazuju da ljube sebe, a ne Krista… Ta što drugo želi  reći: 'Pasi ovce moje!' nego… moje ovce kao moje, pasi, a ne kao svoje; traži moju korist, ne svoju…"

Fr. Nikola Mioč, OP

Akvarel Madeline Diener (Švicarska)