Peta uskrsna nedjelja - C

2022 5-15 - Ljubav-pranje noguU ovo naše vrijeme mnogi govore o Crkvi, međutim, nisu svi koji govore dio te Crkve o kojoj govore. Na osobit se to način vidi u medijima. Govoriti o Crkvi i kršćanstvu, a bez poznavanja Krista, bez prebivanja u njegovoj blizini, nikako ne može izreći istinu o Crkvi. A temeljna istina o Crkvi i kršćanstvu je ono što je „skriveno“ od onih koji nisu u Kristovoj blizini. Isus iznosi središnji dio čitava svoga nauka tek kada je Juda otišao od njega, a to je: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.“ To je središte kršćanstva, to je središte Isusovog nauka. Što god kršćanin čini treba biti prožeto tom ljubavlju.

Nažalost, događa se da oni koji su izvan Crkve o njoj govore na takav način upravo zbog života nas vjernika. Životi posvećenih osoba ili vjernika su ogledala te Isusove zapovijedi. Oni koji se ne nalaze u njegovoj blizini ne mogu znati što je ono temeljno što Isus naučava,

zato smo mi kršćani ogledalo toga. Kako se mi kršćani ponašamo, kako govorimo, kako mislimo, to je ono što pokazuje onima koji su izvan dvorane Posljednje večere što to znači biti kršćanin. Poznata je ona poslovica: „Živi po Evanđelju, jer je to možda jedino Evanđelje koje će drugi pročitati.“ Zbog toga svaki kršćanin mora biti prožet kršćanskom ljubavlju. Ne ljubavlju kakvu ovaj svijet traži, ili ljubavlju koja bi napuštala Krista i njegove zapovijedi, već onom iskrenom i čistom Božjom ljubavi, onom ljubavi kojom nas Krist ljubi.

Ono što je uvijek nedostajalo svijetu, a i Crkvi, su pravi Kristovi svjedoci koji će ovome svijetu donijeti ljubav. To neće biti ljudi koji će biti provlačeni kroz medije ili ljudi koje će svijet hvaliti, to će biti ljudi koji u tišini svakodnevnice žive svoju vjeru i svoje kršćanstvo, to će biti ljudi u čijoj će blizini ljudi osjetiti ljubav Božju, to će biti ljudi na čijim licima će odsijevati Kristovo milosrdno lice. To je zadaća nas kršćana u ovome svijetu, otkrivati svijetu Božje milosrdno lice. Stoga svaki čovjekov čin koji bi bio lišen toga milosrđa, bio bi čin koji se ne može nazvati kršćanskim. On može biti velik, on može biti važan, on može biti koristan – ali neće biti kršćanski, neće biti evanđeoski.

 

Ljubav je ono osnovno i temeljno u kršćanstvu, ali je istovremeno i ono najteže. Međutim, uz milost Božju koju molimo, ona je itekako moguća! Stoga ljubimo jedni druge da nas se može prepoznati kao istinite Isusove učenike!

Fr. Reginald Biklić, OP