Šesnaesta nedjelja kroz godinu - C

Današnje evanđelje o Božjem pohodu Marti i Mariji u liku Isusa iz Nazareta nadovezuje se na poruku prvog čitanja, iz Knjige Postanka, o Božjem pohodu Abrahamu i Sari u liku triju zagonetnih posjetitelja, kojima je Abraham iskazao neobičnu gostoljubivost. U trojici posjetitelja Abraham prima za obiteljski stol samoga Boga. Ovim gostoljubivim susretom s Bogom Sara postaje blagoslovljena: od neplodne postaje plodna i uskoro će začeti sina Izaka čiji će potomak biti Isus Krist.

Crkva nas danas poziva da se oduševimo za vlastiti život, da taj život prenosimo na djecu. Želi nam učvrstiti vjeru da je svako začeto dijete neizmjerno vrijedno i važno, važnije od svih drugih naših probitaka. Uči nas da je život vrhunska vrednota. Važno je ovo isticati danas, kad se u Hrvatskoj posljednjih godina vode žive rasprave o legalizaciji zločina nad svim zločinima, pobačaja ili čedomorstva, kad Hrvatska polagano umire, puno je više mrtvačkih sanduka, a sve manje kolijevki s djecom.

Isus je sa svojim učenicima u pohodu kod svojeg prijatelja Lazara i njegovih sestara Marte i Marije. Preko Marte želi nas upozoriti da je željan odmora, razgovora, a ne jela. Skrb za jelo i druge ovozemaljske potrebe ne smiju odvratiti čovjeka od razmišljanja o smislu života. U jurnjavi suvremenoga života u ovome svijetu, kojega pjesnik naziva „bezdušnim i bezkrušnim“ (Mak Dizdar), treba znati i stati, sjesti, pomoliti se, posvetiti se samome sebi. Riječima: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno“ Isus ne podcjenjuje istinsku brigu za ljude i za njihove materijalne potrebe. Ta sam je „prošao zemljom čineći dobro hraneći gladne, ozdravljajući bolesne…“. Isus „žali“ gladni narod. Na svadbi u Kani rješava pitanje vina. Odanost Bogu čini nas osjetljivijim za ljude. Ponekad ćemo ostaviti Boga radi Boga, da bismo GA poslužili u bratu čovjeku i postali kao i Krist „čovjek (ljudi) za druge“.

U Martinoj sestri Mariji oslikan je tip pravoga Kristova učenika, Marija je oličenje Crkve, koja je pažljiva slušateljica i učiteljica Isusove riječi. Crkva najprije uči. Uči zato da bi mogla poučavati – biti učiteljica. Isus nas danas poziva da s Marijom, Lazarovom sestrom, naučimo slušati i razgovarati s njim. Tko ne zna slušati, ne zna ni razgovarati. Zašto naši roditelji ne znaju razgovarati sa svojom djecom? Zato jer ne znaju slušati, jer nisu u stanju dati svojoj djeci do znanja da i od njih mogu i imaju što naučiti. U srednjoj školi, gdje sam predavao vjeronauk, jedna me je učenica zamolila za razgovor. Kad sam je upitao zašto traži razgovor, rekla mi je da se o nekim stvarima ne usudi razgovarati sa svojom mamom. Događa se često da roditelji i djeca ne mogu razgovarati, kao da govore različitim jezicima! Govore istim jezikom, ali se ne razumiju!

Crkva nas danas poziva da budemo gostoljubivi. U Poslanici Hebrejima čitamo: „Gostoljublje ne zaboravljaj, jer po njemu neki – evo kao Abraham – i ne znajući anđele ugostiše“ (Heb 13,1). Hrvati su poslovično gostoljubivi, ljudi široka srca, dobre duše. Bog nam je dao najljepšu zemlju na svijetu. Uvijek je bilo onih, a ima ih i danas, koji su se otimali za nju. Imaju oni svoju računicu. To što čine ne čine iz ljubavi prema nama. Budimo oprezni! Otvorimo im svoja srca, ali dajmo im do znanja da ono što je naše nikada neće postati njihovo.

Isus gost uči nas danas da budemo gosti i da goste primamo. On je danas svima nama domaćin na ovoj gozbi ljubavi, gozbi svoje riječi i svoga svetoga kruha. A to je sveta misa koju slavimo. I za kraj dva pitanja: Kako se u gostima vladamo i kako goste primamo? Kakvi smo gosti na euharistijskoj gozbi, na svetoj misi?

Fr. Vjekoslav Lasić, OP

J. Vermeer, o. 1654., Krist u kući kod Marte i Marije
National Gallery of Scotland - Edimbourg