Isus nam pokazuje put do sreće - Blaženstva

Ugledavši mnoštvo, Isus uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
«Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!» (Mt 5, 1-12a)

Ništa nije ljudskije od potrage za srećom. Život bez sreće je okrutno postojanje. Sloboda bez mogućnosti sreće je iluzija. Naš nebeski Otac po Kristu nas poziva da budemo sretni, već u ovom, a na savršen način u budućem životu u Raju, gdje našu sreću više neće ugrožavati ni smrt, ni bolesti, ni naši grijesi niti đavao. Isus, naš Učitelj, daje nam upute kako doći do te savršene sreće. Te upute zovu se Blaženstva! Isus nam ih predaje u današnjem evanđelju, u odlomku koji se naziva Govor na gori. Govor na gori događaj je iz Isusovog života. Nakon što je izabrao apostole i izliječio mnoge bolesne, Isus je održao govor na gori pred mnoštvom ljudi. Vjerojatno je to bila gora Kurun Hatin ili Brdo Blaženstava. U tom govoru Isus je proglasio temelje kršćanskog života (Blaženstva), dao pravila za život, upute apostolima i prikazao odnos Staroga zavjeta prema Novome.

Blaženstva – «Sreće!»

Prvi Blaženi je sam Krist. Stavite se u scenu na gori s Kristom i dopustite da vas, zajedno s ljudima koji su ga vidjeli i čuli, pogodi činjenica da je Krist izuzetno sretan. On odiše dubokom unutarnjom slobodom koja mu omogućuje da se potpuno posveti služenju Bogu i drugima. Svijet i njegova pompa ga ne zarobljavaju. Slušajući Krista, potaknuti ste da uzviknete: «Ovaj čovjek zna o čemu govori. On zna kakvo je nebo. On iz prve ruke zna da nebesko blaženstvo daleko nadmašuje svaku svjetovnu sreću koju bih mogao zamisliti.»

Tako je Isus upute za ostvarenje istinske sreće predstavio u osam blaženstava. U prvom dijelu svakog blaženstva je kršćanska krepost koju bi trebalo izvršavati, a u drugom dijelu nagrada za krjepost, dijelom na ovom svijetu, a potpuna u nebu.
Prvo blaženstvo je: «Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!» Siromasi duhom su siromašni, potlačeni, poniženi ljudi, koji ne traže utjehu u materijalnim bogatstvima, već očekuju utjehu u Bogu, sada i na nebu. U sljedećim blaženstvima, Isus potiče ljude na krotkost, na strpljivost u nevolji  i obuzdavanje srdžbe. Obećava utjehu ožalošćenima, pogotovo onima koji oplakuju svoje grijehe. Nasitit će se pravednosti, oni koji gladuju i žeđaju za njom. Milosrđe je Isus uvrstio visoko na listi krjeposti. Želi da ljudi budu milosrdni jedni prema drugima, pogotovo prema onima u nevoljama i potrebama. Ljudima čista srca Isus obećava najveću sreću u nebu. Čisto srce odnosi se na mirnu savjest, čistu od grijeha. I mirotvorstvo Isus uzdiže kao hvalevrijednu krjepost. Posljednje osmo blaženstvo je: "Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! (Mt 5,10)." Isus tu otkriva kako će kršćani trpjeti zbog vjere, biti progonjeni, ali će kao nagradu dobiti kraljevstvo nebesko.

Lažna blaženstva ovoga svijeta

Kao što Isus nudi svoja Blaženstva, tako i svijet nudi svoja. Prema svjetskim standardima, čini se da biti sretan podrazumijeva sljedeće: bogatstvo, slavu, moć, fizičko i mentalno zdravlje, zadovoljstvo ili smirenost uma. Čak i kršćanin može lako skliznuti u ovaj način razmišljanja, čineći te vrijednosti mjerilima za svoju sreću. Jer to su blaženstva svijeta, blaženstva koja kapitaliziraju mediji, blaženstva politike i moći, blaženstva čisto zemaljskog uspjeha. To je skup „vrijednosti“, bez Boga, prema kojima svijet prosuđuje "kvalitetu života" – odnosno koliko život «vrijedi» ili «ne vrijedi».

Želimo li biti vječno sretni?

Ako želimo biti vječno blaženi, trebamo se odlučiti za Kristova blaženstva. Ako želimo biti sretni poput Krista, njegova blaženstva moramo učiniti mjerilima za svoj život. Nietzsche je pogriješio kad je mislio da su kršćanske vrijednosti samo “utješne nagrade” za one koji se nisu mogli snaći u svijetu. Ne, nego naprotiv, kršćanin želi oponašati najsretnijeg čovjeka koji je ikada živio: Isusa. Ako moramo birati između težnje za moći i težnje za duhovnim siromaštvom, između svjetovnog uspjeha i rada za pravdu, između neobuzdanog osjetilnog užitka i čistoće srca, između sviđanja svijetu i progonstva za Krista i poradi Krista, izaberimo svom dušom ovo drugo. Čak i ovdje na zemlji, doživjet ćemo blaženstvo, koje će se do kraja, u svoj svojoj punini i savršenstvu ostvariti u Raju.

fr. Nikola Leopold Noso, OP