Sloboda je zahtjevna
"Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran." Tim riječima želi se naglasiti čovjekov osobni angažman, njegovu snagu kad je u pitanju život po Božjem zakonu, koji je upisan u dubini našega bića i pribilježen u Svetom pismu. Čovjekovo dostojanstvo ima svoj temelj u njegovoj slobodi za koju ga je Bog stvorio. Zahvaljujući ovoj veoma zahtjevnoj slobodi svaki je od nas pozvan da odlučuje o sebi, da donosi važne odluke. Bog ima veliko povjerenje u čovjeka kad mu daje moć da bira između "života i smrti". "Pred čovjekom je život i smrt: što on više voli, to će mu se dati." Tim riječima mudri Sirah nam želi reći da svaki čovjek sam sebe osuđuje na vječnu sreću ili prokletstvo. Bog zapravo ne kažnjava, nego daje čovjeku ono, što sam zauvijek izabere. Svatko je kovač svoje sudbine. Ono što Bog traži od čovjeka mora biti i ostvarivo.

Čovjek odlučuje
Bog nije okrutni sudac. Odluku o svojoj sudbini svaki čovjek donosi sam. Što to znači? Posljednjim činom svoje volje pred samu smrt čovjek neopozivo bira vječnu ljubav ili vječni besmisao. Čovjek na neki način – jer je bogolik – donosi poput Boga svemogući i neopozivu odluku. I onoga, koji Boga zauvijek odbije, Bog toliko poštuje da mu to ne sprječava. Jer ni tada ne može mrziti ono što je stvorio. Bog se ne osvećuje da bi čovjeku oduzeo dar postojanja. Zato je pakao vječan, zato je i on (pakao) izraz Božje ljubavi, Božjeg poštivanja ljudske slobode. Sv. Toma Akvinski postavlja pitanje: Za one koji će završiti u paklu, bi li bilo bolje da se nisu ni rodili? Tomin je odgovor: "Bolje je biti nego ne biti" - melius est esse quam non esse!
Odnos čovjeka prema Bogu je nezamisliv bez slobode, slobodna odabira, opredjeljenja. Bog neće vjeru na silu. Još manje ljubavi na silu. On želi biti drage volje priznat i poznat, drage volje služen i ljubljen. Božje predznanje o svemu što će se dogoditi u životu jednoga čovjeka ne dira slobodu. Čovjekovo dostojanstvo je u njegovoj slobodi. Kako je veliko povjerenje koje nam Bog daje, kad nam dopušta da biramo između "života i smrti".
Kada smo slobodni?
Važno je na koncu postaviti pitanje: Kada smo uistinu slobodni? Je li sloboda u mogućnosti izbora? Ako trebamo birati između dvije stvari, jedna je dobra, a druga je loša, onda smo slobodni samo onda kada se opredijelimo za ono što je dobro. Kad čovjek kaže (obično to čine mladi!) da je slobodan kad čini ono što hoće, to je točno, ali to što hoće, mora biti nešto dobro, nešto što će njega učiniti više čovjekom. Ako se odluči za jednu lošu stvar, on tada griješi. A grijeh niti je sloboda niti je dio slobode. Svaki grijeh je samo znak da je čovjek slobodan. Sagriješiti znači zlorabiti slobodu.
Kada je jedan kršćanin slobodan? Slobodan je kad otvori svoje oči, otkrije dubinu Božjeg zakona, njegov smisao, Isusa Krista, kad živi kao što je Krist živio bez i najmanje pomisli o nekom drugom putu, kad se opredijeli za Krista koji je jedini ispravni put. Samo tada može kazati da živi slobodu do savršenstva, da vjeruje Bogu koji je Bog slobode.
fr. Vjekoslav Lasić, OP
Himna slobodi
O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!
Ivan Gundulić