Treća korizmena nedjelja - Isus, izvor žive vode

Susret Isusa i žene Samarijanke na zdencu

Danas razmišljamo o Isusovom susretu sa ženom Samarijankom na Jakovljevu zdencu. Naoko običan susret jednog muškarca i jedne žene. Međutim, u Ivanovu evanđelju to nije običan susret već zbog toga što je to „susret na zdencu“. Isus u ovom trenutku nije običan čovjek i Samarijanka nije obična žena. Ni zdenac ni voda nisu više obična stvarnost. Tu sve, a osobito voda, ima simboličko značenje. Voda je osnovni element, praelement života. Bez vode nema života.

Simbolika vode

U Bibliji je voda simbol života, simbol moralnog, duhovnog čišćenja. Voda posvećena Duhom Svetim stvara čudesa. Voda je simbol sakramenata koji su po Isusu Kristu izvori spasenja. Od svih novozavjetnih pisaca Ivan u svom Evanđelju najviše poseže za slikom vode. Ivan u Kristu vidi „izvor žive vode“. Na svadbi u Kani Galilejskoj spominje vodu. Na kraju svoga evanđelja u opisu Kristove smrti govori da je iz probodenog boka potekla krv i voda.

Isus nudi ženi Samarijanki „živu vodu“. Onaj tko bude pio tu vodu neće ožednjeti nikada, ona će u njemu postati izvorom vode, koji teče u život vječni.

Priznanje donosi oproštenje

Susret na zdencu jest zapravo opis milosnoga susreta u vjeri. Isus je Samarijanki kazao sve što je činila. Govorio je o njezinim muževima (bilo ih je pet!) i o zadnjem i to nezakonitom, ne da je ukori. Njezino priznanje svega što je Isus nabrojio donijelo joj je oproštenje, o kojemu u susretu nije bilo ni riječi. Cilj susreta sa Samarijankom je objava. Isus se Samarijanki i preko nje svima nama želi otkriti (objaviti), tko je on i što on znači za život svih nas.

Žeđ za vodom je žeđ za Bogom

Isus je ženu Samarijanku htio dovesti do čina vjere, da je on Mesija, to jest Krist. U ženi Samarijanki, u kojoj postoji žeđ za vodom, Isus je htio probuditi žeđ za Bogom, koji se prema vjerovanju Židova objavljuje na gori Sionu.

Kad je u razgovoru Samarijanka izustila riječi: „Znam da ima doći Mesija, Krist-Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.“ Čim je ona izustila riječ „Mesija“, kaže joj Isus: „Ja sam koji s tobom govorim!“ To je vrhunac susreta, srž objaviteljskog razgovora. Samarijanki su se otvorile oči srca, oči duše, povjerovala je u Isusa. „Ovo je uistinu Spasitelj svijeta!“ Ona je utrčala u grad i svjedočila da je Isus spasitelj svijeta.

Spasiteljski plan nadilazi sve granice

Činjenica da je Isus razgovarao s jednom strankinjom – Samarijankom, činjenica da su Židovi i Samarijanci bili na smrt posvađani, upozorenje je svim ljudima, da Isusov spasiteljski plan nadilazi sve granice. Isus se nudi svima. Želi spasiti sve ljude. U vjerovanju ispovijedamo da je ušao u našu povijest „radi našega spasenja“.

Tumačeći današnju Božju riječ gledamo kako židovski narod putuje pustinjom i osjeća žeđ za vodom. I mi kršćani od nedjelje do nedjelje putujemo kroz korizmu i osjećamo žeđ za Bogom, za istinskim vječnim životom. U ovo milosno korizmeno vrijeme Bog nam daje priliku da uđemo u svoju nutrinu i tu u sebi otkrijemo pustinju, a možda i pustoš: ono naime što se pusušilo i ono što je možda odumrlo. Kad to iskusimo, osjetit ćemo silnu žeđ za vodom „koja će u nama postati izvorom vode, koja teče u život vječni“.

Fr. Vjekoslav Lasić, OP