Četvrta korizmena nedjelja - Isus "svjetlo od svjetla"

2023-3-18 slijepacIsus prosvjetitelj

Prošle nedjelje preko razgovora sa ženom Samarijankom Isus nam se objavio na Jakovljevu zdencu kao Spasitelj, koji nudi svoje spasenje svima. Današnjim evanđeljem Isus nam se objavljuje kao PROSVJETITELJ. Ono potkrepljuje Isusovu izjavu o samome sebi: „Ja sam svjetlo svijeta.“ U našem vjerovanju ispovijedamo svake nedjelje da je Isus „svjetlo od svjetla.“ On prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na svijet (Iv 1,9). Svjedoci smo da se u našem životu često sukobljuju svjetlo i tama. Čitamo u Ivanovu evanđelju: „I svijetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“ (Iv 1,5). Život je borba između svjetla i tame, između dobra i zla.

Tko je slijep?

Na krštenju smo nanovo rođeni i postali smo sinovi svjetla. Zato nas evanđelist poziva: „Vaše svjetlo neka zasja pred ljudima da se vide vaša dobra djela i da se slavi vaš Otac nebeski“ (Mt 5,16). Svjetlost je pratemeljni religiozni simbol. Ona je prvo stvorenje: „I reče Bog neka bude svjetlost“ (Post 1,3). Često nismo dovoljno svjesni važnosti svjetla u našemu životu, iako se slikovito izražavamo u tom smislu. Kad se čovjek rodi, običavamo reći da je ugledao svjetlo dana. Kad čovjek koji je bio u zabludi upozna istinu, za njega kažemo da je progledao, da mu je zasjalo svjetlo istine. Izvješće o ozdravljenju slijepca od rođenja koliko god ono bilo snažno i uvjerljivo, nema za glavni cilj izvijestiti o još jednom Isusovom čudesnom ozdravljenju. Ono upućuje na nešto važnije, u ovom slučaju na Isusovu vlastitu objavu i na vjeru ozdravljenog čovjeka. Evanđelist želi objaviti Isusa kao onoga, koji svojom riječju liječi čovjekovu sljepoću. Ne ozdravlja slijepca ni blato ni voda, nego Isus. Slijep je onaj koji ne vjeruje u Isusa, a zdravih je očiju onaj koji Isusa prihvaća kao Božjeg poslanika i vjeruje u njegovu stvaralačk riječ.

Sljepoća je simbol nevjere, a bistri vid simbol vjere. Ozdravljeni od sljepoće postaje svjedokom Isusa Krista. Kad govori o svom ozdravljenju, on naviješta Isusa kao Spasitelja i osloboditelja. U raspravi s farizejima dolazi do izražaja čovjekova tvrdoća srca: „Sav si se u grijesima rodio i ti nas da učiš?! I izbaciše ga van“ (Iv 9, 34).

Vrlo duga i napeta rasprava farizeja s ozdravljenim slijepcem  održava napetosti između kršćana i Židova Ivanova vremena (70. – 100. godine). Reakcija farizeja na Isusovo ozdravljenje slijepca od rođenja bila je izazov za Isusa, koji je „svjetlo svijeta“, da progovori kao sudac: „Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide da oslijepe.“ Farizeji su oslijepili, a slijepac je progledao.

Dvostruko ozdravljenje

Kod slijepca od rođenja dogodilo se dvostruko ozdravljenje. Prvo je progledao, ali to je bio samo početak puta prema još važnijem svjetlu, vjeri. Kad mu je Isus postavio pitanje: „Vjeruješ li u Sina Čovječjega?“ spremno je odgovorio: „A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?“ (Iv 9,36). U tom neobičnom odgovoru sadržano je nešto bitno za kršćansku vjeru. Slijepac još pravo ne zna tko je Sin Čovječji, a vjeruje u njega. Svojim odgovorom on priznaje kako je Isus za njega puno više od slučajnog dobrotvora u liku čudotvorca. Vjera je u prvom redu čvrsto prihvaćanje osobe Isusa Krista.

Bit liturgije četvrte korizmene nedjelje sažeta je u riječima misnog predslovlja: „Otajstvom utjelovljenja on je ljudski rod iz tame priveo k svjetlu vjere, a nas robove starog grijeha novim rođenjem iz krsne vode uzdigao na dostojanstvo Božjih sinova i kćeri.“

Važna pitanja

Na kraju: Evo nekoliko pitanja svima nama za tjedan koji započinje.
Jesmo li osobno i kao zajednica svjetlo svijeta? Na krštenju smo poslani u svijet da budemo svjetlo svima koji hode u tami.
Kad nas ljudi susretnu, otvaraju li oči da bi priznali Isusa Spasiteljem padajući na koljena preda Nj? Kolika je naša odgovornost za svijet? Ne daj Bože, da ljudi primijete da svojim životom „lice Božje više zakrivamo nego otkrivamo“ (GS 19).

Fr. Vjekoslav Lasić, OP