Peta korizmena nedjelja - Kršćanstvo je štovanje života

Lazarova smrt i slava Božja

Prošle nedjelje smo razmišljali o Kristu koji je SVJETLO SVIJETA. Danas ga susrećemo kao USKRISITELJA jer svoga prijatelja Lazara vraća u život. Teška bolest njegova prijatelja Lazara potakla je Lazarove sestre Martu i Mariju da pozovu prijatelja Isusa u posjet. Lazar je već četiri dana mrtav. Međutim, Isus kao da nije naročito pogođen tom viješću. Oklijevao je da odmah krene u Betaniju, uz ispriku: „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji“ (Iv 11,4). To reče, a onda im dometnu: „Lazar, prijatelj naš spava, no idem probuditi ga!“ (Iv 11,11).

Kad je Lazarova sestra Marta čula da Isus dolazi, odmah mu je pošla ususret i ožalošćena mu rekla: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.“ Zahvaljujući Martinoj vjeri da je Isus Krist Sin Božji, Isus koji je ŽIVOT, vraća mrtvog Lazara u život.

Isus ne podnosi smrt

Važno je u ovo doba korizme, malo prije Velikog tjedna, uočiti da kršćanstvo, premda mu je znak Križ, nije štovanje smrti nego života. Smrt je samo nezaobilazni put u puninu života. Krist prolazi kroz smrt da stekne nad njom moć, da je pobijedi. Važan je život. Stoga i običan naravni život ima u evanđelju visoku cijenu. Kao znak protiv smrti. Zato Isus Lazara oživljuje, vraća ga u zemaljski smrtni život, a to je znak budućeg uskrsnuća. Lazar je opet naravno umro. Ali se pokazalo da Isus ne podnosi smrt, da je svojima namijenio život. U izobilju. I da je on gospodar smrti i života. Tko god s njime umire, s njime će i uskrsnuti.

Isus u današnjem evanđelju

Središnja osoba u evanđelju nije Lazar nego Isus. Evanđelje nam kaže tko je Isus u sebi, tko je on za nas, što smo mi u njemu i što treba da – radi njega – mi budemo jedni drugima. Zato je u središtu evanđelja Isusovo samoočitovanje: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko u me vjeruje, ako i umre živjet će!“

Oni koji vjeruju ne umiru nikada

Nakon što je Isus rekao Marti da je on „uskrsnuće i život“ i da nitko od onih koji vjeruju u njega „neće umrijeti nikada“, Isus joj postavlja izravno i nedvosmisleno pitanje: „Vjeruješ li ovo?“ (Iv 11,26). To je pitanje svih pitanja u životu svakog čovjeka. Vjeruješ li da s tvojim grobom sve završava ili imaš nadu da i poslije smrti postoji život? Ako tako misliš, tko je jamac tvoje nade? Marta je jasno izrekla svoju vjeru, koja će doskora biti potvrđena povratkom njezina brata iz groba u život. Njezina vjera nam može biti samo primjer i poticaj, ali ne može zamijeniti osobnu vjeru svakoga od nas. Svakome je Isus uputio pitanje: „Vjeruješ li ovo?“

Mlaka i površna vjera

Iznad ulaza u groblje u New Yorku, kažu da je najveće na svijetu, stoji neobičan tekst kao upozorenje svima koji tamo ulaze: „Ovdje neka prestane svaki razgovor i neka nestane svakog osmijeha na licu, jer ovdje smrt nasljeđuje život!“ Iza toga teksta teško da stoji netko, tko je pozitivno odgovorio na Isusovo pitanje. No ne trebamo ići tako daleko. Zar nije slično na mnogim našim sprovodima, gdje doduše vlada neka čudna šutnja, ali gotovo nitko ne otvara usta da bi se pridružio molitvi svećenika. Ako je to mjera i izraz vjere onih koji su došli ispratiti svoga pokojnika, onda je to slab znak. Zato treba reći da je svaki od nas u nekom smislu Lazar, koji mora ustati iz svoga groba, iz groba mlake i površne vjere, ravnodušnosti i beznađa. Isusov poziv Lazaru „ustani“ poziv je svakomu tko na bilo koji način dođe u dodir s ovim evanđeljem.

Fr. Vjekoslav Lasić, OP