CVJETNICA - NEDJELJA MUKE GOSPODNJE

POČETAK PROSLAVE VAZMENOG OTAJSTVA

Isus svečano ulazi u Jeruzalem

Započinjemo Veliki ili Sveti Tjedan – proslavu vazmenoga otajstva, tj. muke, smrti i uskrsnuća Isusova. Krist svečano ulazi u svoj grad Jeruzalem. Razdragano mnoštvo mu kliče: „Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi! Hosana u visinama!“ (Mk 11,9-10). Evanđelisti su u Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem vidjeli simboličan čin kojim je Isus ispunio proroštvo proroka Zaharije: „Klikni iz sveg grla, Kćeri Sionska! Viči od radosti, Kćeri Jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu!“ (Zah 9,9). Ovaj događaj je tako značajan da ga bilježe sva četiri evanđelista. Sa svih strana ondašnjega sredozemnoga svijeta nagrnuli su vjernici u Jeruzalem da proslave svoj najveći blagdan, Pashu.

Nastupio je povijesni trenutak

Razdragano mnoštvo je oduševljeno jer je povjerovalo da je nastupio čas za uspostavu očekivanoga kraljevstva u kojemu će Božji narod ostvariti svoju nezavisnost i uzdići se nad druge narode. Isus ulazi u grad na čelu velikoga mnoštva koje ga priznaje Mesijom, kraljem koji dolazi u ime Božje. Narod je bio uvjeren da je nastupio povijesni trenutak oslobađanja i uspostave Božjeg poretka. Ali narod se razočarao, čim je primijetio da Isus ne želi preuzeti političku vlast u gradu. On svečano ulazi u svoj grad, ali ne želi vladati narodom. On je došao na ovaj svijet da služi čovjeku i sada svoj služenje želi privesti kraju. Dragovoljno prihvaća smrt, umire za čovjeka.

Posve je na mjestu postaviti sada jedno pitanje: koliko je na svijetu, pa i na ovim našim hrvatski prostorima, onih koji vole svečane ophode, manifestacije, ali ne daju naslutiti da su spremni umrijeti da bi narod mogao sretno živjeti?

O kojemu je kraljevstvu riječ?

Isusovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Svojim svečanim ulaskom u Jeruzalem Isus nam poručuje da je on pravi kralj Božjega izabranoga naroda. On nije zemaljski i politički kralj. Kao utjelovljeni Sin Božji on je božanski kralj, kralj kraljeva i gospodar gospodara. U današnjem evanđelju, u opisu Isusove muke, čut ćemo kako Pilat pita Isusa: „Jesi li ti kralj?“, a Isus mu odgovara: „Ti kaza!“ Ovim odgovorom Isus mu potvrđuje da je on kralj, ali njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. To izričito kaže Ivan u svom evanđelju.

U prvom čitanju prorok Izaija govori o Sluzi Gospodnjemu, patniku, koji poslušan Bogu do krajnjih granica, s potpunim predanjem Ocu, ulazi u muku osjećajući kao čovjek svu njezinu gorčinu.

U drugom čitanju je isto tako riječ o Isusovoj krajnjoj poslušnosti Ocu. On je „oplijenio“ samoga sebe, tj. ostavio svoju božansku veličinu. Postao je pravi čovjek i radi čovjeka je pristao na nasilnu smrt na križu.

Ovaj čovjek uistinu bijaše Sin Božji

Vrhunac opisa muke po Marku je ispovijest rimskoga časnika pod križem, koji je izvršio smrtnu osudu nad Isusom i vidio kako on kao pravednik umire: „Zaista ovaj čovjek uistinu bijaše Sin Božji!“ Zaista, Isus bijaše u svemu osim u grijehu pravi čovjek. Svoju ljudskost iskazao je posljednjim riječima s križa: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Marko od početka do kraja ističe Isusovu ljudsku stranu više nego drugi evanđelisti. Svi oni koji su slijedili Isusa prepoznali su u dubini te ljudskosti izvanrednu osobu: Sina Božjega. Sveti Marko svjedoči da su ga i mučitelji preko rimskog časnika priznali za Sina Božjega.

Upitajmo se danas, na Cvjetnicu: Vjerujemo li mi da je raspeti na križu Sin Božji? Jesmo li spremni poći u svijet i razglasiti da je Isus Mesija, Kralj, Sin Božji? (Mk 1,1)

Fr. Vjekoslav Lasić, OP