Bijela nedjelja - Mali Uskrs

Zajedništvo u ljubavi

Bijela nedjelja ili Mali Uskrs zove se bijela zato što su novokrštenici na Vazmenom bdijenju bili zaodjenuti u bijele haljine, koje su tjedan dana kasnije, to jest danas, odlagali. Od starine se na današnji dan spominje u liturgiji krštenje. Zborna molitva upućena našem Nebeskom Ocu govori o „krstu“ koji nas je oprao, o Duhu čijom smo snagom nanovo rođeni, o krvi koja nas je otkupila.

U prvom čitanju uzetom iz Djela apostolskih naglašeno je da su svi vjernici jedna velika obitelj, da se moraju uzajamno pomagati. Sve im mora biti zajedničko. Ne smiju ništa smatrati tako svojim da to ne bi bili dužni podijeliti s drugima. Ovdje je riječ o zajedništvu u ljubavi.

U drugom čitanju riječ je o vjeri koja nas ujedinjuje. Priznati Isusa iz Nazareta svojim Bogom i svojim Spasiteljem znači shvatiti bit kršćanstva: „Predragi! Tko god vjeruje: Isus je Krist, od Boga je rođen.“ Ne zaboravimo: snagom vode i Duha svi smo nanovo rođeni – postali smo Božja djeca. Sv. Augustin: „Sin Božji je postao čovjek, da bi čovjek postao Bog.

 Nevjerni Toma

U današnjem evanđelju je nevjerni Toma u središtu pozornosti. Evanđelje ima tri glavne misli: Isusovo ukazanje učenicima, poslanje i opunomoćenje učenika i nevjerni Toma.

Isus se ukazuje učenicima i pozdravlja ih: „Mir vama!“ Mir na hebrejskom znači mnogo više nego na hrvatskom. Mir znači sreću, veselje, radost, blagostanje. Jedan takav mir Isus daje svojim učenicima. Oni su zato radosni. Njihov učitelj je živ.

Ukazanje uskrslog Gospodina povezano je s ustanovom Crkve. Naglašeno je da su učenici bili zajedno. Oni su Crkva u klici, zajednica svih onih koje Isus šalje, opunomoćuje, predstavnici su svih Kristovih vjernika koji vjeruju „da je Krist… Sin Božji.“ Isus šalje svoje učenike u svijet: „Kao što mene šalje Otac i ja šaljem vas!“ „Primite Duha Svetoga! Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, kojima zadržite, zadržani su im" (Iv 20,21-23).

Darivanje novog života po krštenju ovdje je označeno kao oproštenje grijeha, kao „novi početak“, „nova šansa“ koju Bog daje čovjeku. U „opraštanju grijeha“ vidi Ivan temeljni vid uskrsnuća. Po Isusovu uskrsnuću Bog je pomirio svijet sa sobom, isposlovao mir za cijeli svijet.

Isus zaposlen s učenicima i Tomom

Evanđelje dana se događa na Uskrs i Mali Uskrs. Oba puta Uskrsli dolazi kroz zatvorena vrata. Na Uskrs je Isus zaposlen s učenicima. Osposobljuje ih da mogu opraštati grijehe. Na Mali Uskrs zaposlen je samo s Tomom. Stvara u njemu uskrsnu vjeru, kao što je na Uskrs stvorio ostaloj desetorici. Ovdje nije riječ samo o Tomi, nego mnogo više o nevjernim naslovnicima evanđelja, o nama nevjernima danas… Ovdje je riječ o svima onima koji nisu „vidjeli“ svojim očima a ipak vjeruju u Nj. „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju“ (Iv 20,29). Toma je odmah povjerovao, kad je vidio Uskrsloga, a da nije stavio „prst svoj u mjesto čavala, svoju ruku u njegova rebra.“ I bez takvog osvjedočenja izustio je riječi vjere: „Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv 20,28).

Upitajmo se, kakva je naša vjera u uskrsnuće?

Bog nam je današnjim evanđeljem navijestio divnoga Isusa. Važni su mu svi zajedno i svaki pojedinačno.

Desetorici je stvorio uskrsnu vjeru na Uskrs: Ivanu rano ujutro, na grobu; ostalima navečer, kad je k njima došao. Tomi na Mali Uskrs! A meni i tebi na krštenju.

Stvorio nam je vjeru da živimo „iz“ nje i „od nje“. Budimo dakle uskrsnici.

Fr. Vjekoslav Lasić, OP

Ilustracija:
Bernadette Lopez, alias Berna