Treća vazmena nedjelja - put u Emaus: na putu vjere
Razočarani učenici
U današnjem evanđelju čuli smo Lukin izvještaj o Isusovom ukazanju dvojici učenika na putu u Emaus. Razočarani napuštaju Jeruzalem. Živo raspravljaju o svemu što se dogodilo u Jeruzalemu. Iz njihova govora dade se zaključiti da su se razočarali u čovjeku, „koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom“ (Lk 24,19) i od kojega su se nadali „da je on onaj koji ima otkupiti Izraela“ (Lk 24,21), a kojega su glavari svećenički i članovi Velikoga vijeća razapeli na križ. Dok oni tako živo raspravljaju, pridruži im se nepoznati stranac - bio je to Isus kojega nisu prepoznali - i upita ih o čemu raspravljaju. Učenici se čude da on koji dolazi iz Jeruzalema ne zna što se zbilo u Jeruzalemu prije tri dana.
Stranac im je naširoko tumačio starozavjetna proročanstva o Mesiji proričući njegovu mučeničku smrt. Ovo tumačenje bilo je potrebno učenicima jer nisu imali ispravnu sliku o Mesiji, nisu mogli vjerovati ni u to što su proroci prorekli o njegovoj smrti. Takvog Mesiju kakva su proroci naviještali Isus je u sebi ostvario. On za njih postaje prava sablazan. Pa ipak, „Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“ (Lk 24,26).
Nakon temeljitog raščlanjivanja starozavjetnih proročanstava postaje jasno, da su poniženje, trpljenje i smrt jedini put koji je prema Očevu planu trebao proći Mesija da bi došao do svoje slave i da bi otkupio čovječanstvo od grijeha (usp. Lk 9,22).
Znak u lomljenju kruha
Učenici nisu mogli prepoznati u tajanstvenu suputniku uskrslog Isusa. Bio im je potreban znak. Taj znak im daje u lomljenju kruha. Kad su stigli u Emaus, stranac se „pričinio kao da ide dalje“ (usp. Lk 24,28). U tom trenutku navaljivahu dvojica učenika: „Ostani s nama, jer zamalo će večer, i dan je na izmaku!
I ostao je s njima u kući jednoga od njih. Po židovskom običaju gostu se davala čast i služba domaćina. Nepoznati gost je sjeo za stol. „Uzeo je kruh, zahvalio, razlomio i dao ga“ učenicima da blaguju. Tek što je blagoslovio kruh, razlomio ga i njima podijelio, nestao je ispred njihovih očiju: „U to im se otvoriše oči, te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju“ (Lk 24,31). Cilj je ostvaren. Prepoznali su ga u lomljenju kruha. Odsada moraju svjedočiti da je Isus živ. On nije mrtav.
Poruka o euharistiji
Prepoznavši Isusa u lomljenju kruha upitali su se: „Nije li gorjelo srce u nama, dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“ Luka je izabrao za opis večere u Emausu euharistijske izraze zato što je htio svoje čitatelje podsjetiti na posljednju večeru i tako dati duboku pouku o euharistiji. Da bi kršćani mogli u euharistiji prepoznati prisutnoga uskrslog Isusa moraju za to biti pripravljeni čitanjem i slušanjem Božje riječi. Sveto pismo vodi kršćanske vjernike živomu Kristu. Ono im svjedoči o uskrslom Kristu, a euharistija ga među njima ponazočuje, uprisutnjuje. Odatle velika važnost biblijskih čitanja u svetoj misi. Treba ih pozorno slušati. Luka je htio svojim suvremenicima, a i nama danas, navijestiti istinu: euharistija je sakrament u kojem kršćani mogu spoznati Uskrsloga i u svojoj sredini, doživjeti uskrsla i proslavljena Isusa Krista kao prisutnoga. Neka nam zato euharistijska gozba ljubavi - sveta misa - bude svetinja nad svim svetinjama.
Fr. Vjekoslav Lasić, OP