Peta vazmena nedjelja: Isus - put, istina i život

Deprimirani učenici

U današnjem evanđelju čuli smo jedan mali dio Kristovog oproštajnog govora koji je uputio svojim učenicima. Odlazak svoga učitelja ne mogu  prihvatiti. Posve su deprimirani. Boje se osamljenosti. Ne mogu nikako shvatiti da će odlazak njihova Učitelja s ovoga svijeta biti njima na korist. Može se reći da Kristov put k Ocu nije nikakav rastanak. Radi se doslovce o oproštaju. Svaki oproštaj od jedne drage osobe završava nadom u ponovni susret. Upravo ovaj novi susret Isus obećava svojim učenicima ne samo na kraju ljudske povijesti, nego i u času svoje smrti kad će ga vidjeti u slavi njegova Oca.

Isus je Istina

Naš nebeski stan kod Oca je naš cilj prema kojemu putujemo na ovoj zemlji. Doći do ovoga cilja možemo doći samo preko smrti. Ali ne smijemo biti uznemireni, jer je Isus, koji je naš put, prije nas stigao do tog cilja. On je kod svoga i našega Oca, gdje priprema mjesto za sve nas. Isus je put, zato jer je Istina, a istina je nešto konkretno i sigurno u što se možemo pouzdati. Na istini možemo graditi svoj život. Ona nam pomaže, određuje smjer našega putovanja. Krist je put zato, jer je istina. On je objava Oca. Kao takav On  je život, budući da je njegov Otac izvor života. Isti život koji živi Otac, živi također i Krist i svi koji vjeruju u njega. „A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista“ (Iv 17,3).  Upoznati Oca, koji je prisutan u Isusu Kristu, znači imati život vječni.

Isus je Put

Ako prihvatimo Krista kao svoj put, ako stvarno vjerujemo u njega, sa sigurnošću možemo kazati da poznamo njegovog i našeg nebeskog Oca. „Ako ste upoznali mene, upoznat ćete i mog Oca“  kaže Krist. „Gore u visini nalazi se naš stan: ovdje je put koji vodi tamo.“ Naš stan je Kristov život. Put je njegova smrt. Naš stan je tamo gdje Krist stanuje.

„Ako se netko ne brine o ovom putu, kako može naći stan“, komentira današnje evanđelje  sv. Augustin.

Naš nebeski stan  označavamo vrlo često kao nebo. Kad je riječ o nebu, većina ga shvaća kao svoj zemaljski stan kao na primjer jednu roditeljsku kuću na jednom određenom prostoru  sa svim članovima obitelji i prijateljima. Ovako se ne može misliti o našem nebeskom stanu. Pokrajina - krajobraz - i kuća nisu nešto karakteristično za jedan stan. Zamislite patnje tisuća izbjeglica koji su prisiljeni živjeti u tuđini, u stranim zemljama, daleko od svojih najdražih. Kad čeznu za svojim ognjištima, čeznu za svojim roditeljima i svima koji su s njima krvno vezani. Oni se osjećaju kod kuće samo ondje gdje žive roditelji, mama i tata. Pojam stana je, dakle, prije svega osobni pojam. Ovakvo osobno poimanje stana savršeno odgovara nebeskom stanu. Biti u nebu znači biti u neposrednoj blizini Boga Oca. Pismo opisuje ovu blizinu u raznim slikama. Kod Izaije čitamo: „Jer ovako govori Jahve: 'Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenčad ću njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti - utješit ćete se u Jeruzalemu'“ (Iz 66,12-13).

Vječnost počinje u vremenu

U ovoj Božjoj blizini već živimo na ovoj zemlji. Naš Bog nam je blizu. Susrećemo ga u njegovim stvorenjima. Susrećemo ga u njegovom Sinu koji je postao čovjek, u njegovoj riječi koju slušamo, u sakramentima, u ljudima s kojima živimo. Upravo zato kažemo da naša vječnost počinje u vremenu. Sve se ovo događa na jedan indirektan način. Osobni susret s njim dogodit će se u nebeskom kraljevstvu, gdje Krist koji je uskrsnuo za nas, sjedi s desne strane svoga Oca i priprema mjesto za nas. „U kući Oca mojega ima mnogo stanova.“ Ima jedan stan za svakoga od nas. Zamislite jednu dobru majku. Sva njezina djeca imaju svoje mjesto u njezinu srcu. Njezina ljubav prema djeci trajno se povećava preko djece. Slično se događa, ako je riječ o našem nebeskom Ocu. U njegovu srcu ima mjesta za sve ljude. Krist je s njim i zagovara nas, svakog osobno, kad god se njemu obratimo, u svim situacijama našega života. Pitanje je vjerujemo li mi sve ovo. Molimo uskrsloga da nam ojača vjeru kao što je to učinio svojim apostolima Tomi, Petru i Filipu.

Fr. Vjekoslav Lasić, OP