12. nedjelja kroz godinu - "Ne bojte se!"

Isus šalje svoje učenike

U današnjem smo evanđelju čuli kako Isus šalje svoje učenike da navijeste ljudima Radosnu vijest o Bogu. Isus im nije obećao sretnu i bezbrižnu budućnost. Naprotiv upozorio ih je na teška vremena, na progonstva od onih kojima ih šalje. Ljudi će ih progoniti samo zato, što su se opredijelili za Isusa Krista, za istinu koju je on naviještao. Doživjet će sudbinu svoga Učitelja kojeg je starac Simeon nazvao „osporavanim znakom“.

U vrijeme kada je Matej oko godine 80. pisao evanđelje, riječi Isusove su se skoro doslovno ostvarile. Mnogo ranije već su bili ubijeni Stjepan, Jakov i drugi Isusovi učenici. Petar je već u više navrata bio uhićen, pozvan pred Veliko vijeće na saslušanje i zatvaran. Preplašenoj kršćanskoj zajednici poručuje Isus preko Mateja da se „ne boje onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga, koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“ (Mt 10,26-28). Tri puta u današnjem evanđelju Isus ponavlja riječi: „Ne bojte se!“ Poziva svoje učenike i preko njih i sve nas da se ne bojimo ljudi koji nas ne žele slušati kad im spomenemo Kristov Zakon, ljudi koji nas smatraju staromodnima i nesuvremenima zato što živimo kršćanski, ljudi koji nam govore da mnogi napuštaju Crkvu, koji se služe lažima govoreći protiv odgovornih i vodećih ljudi u Crkvi napadajući svećenike i Crkvu. Isus nas poziva da hrabro posvjedočimo svoju pripadnost njemu i njegovu Radosnu vijest o Bogu, našemu Ocu, koji nas sve voli.

Čuli smo njegove riječi: „Što vam govorim u tami, recite na svjetlu i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima.“ Ovim riječima Isus poziva svoje učenike na otvoreni navještaj onoga što im priopćuje, isključujući svaki strah pred ljudima. Oni koji zaguše istinu odgovarat će pred vječnošću. Samo se Boga treba bojati i poštivati. Bogobojaznost je isto što i povjerenje. Strah Božji (dar Duha Svetog!) je drugo ime za ljubav.

Ne smijemo šutjeti

Crkva ne smije šutjeti. Šutnja - iako je zlato, ako je usporedimo s govorom - koji put može biti i grijeh. S pravom se koji put upire prstom i na Crkvu jer je prekasno progovorila o mnogim zlim stvarima koje se kose kako s Božjim tako i s prirodnim zakonima. One se ne bi ni dogodile da se na njih na vrijeme upozorilo.

Što je pakao?

Isus nas upozorava da se trebamo bojati onoga „koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.“ Spominje „pakao.“ A što je pakao? Pakao je užasna stvarnost. Pakao je otuđenost od Boga, udaljenost od njega, Oca ljubavi, za svu vječnost. Pakao je život koji nema smisla, nema cilja, nema nagrade. Pakao je vječni život u tami, mraku, mržnji, hladnoći, jezi i grižnji savjesti, što je propušten cilj života za koji nas je Bog stvorio.

Bojmo se onih koji nas mogu, ubijajući nam dušu i tijelo, udaljiti od Boga ljubavi i to za svu vječnost!   

Fr. Vjekoslav Lasić, OP