13. nedjelja kroz godinu - Ljubiti, ali kako?

Čovjek vrijedan ljubavi

Sva tri čitanja ove nedjelje govore o ljubavi. Nude odgovor na pitanja: Kada istinski ljubimo ljude? ili kada istinski ljubimo Boga?

Nitko ne može drugoga ljubiti ako ne zna prihvaćati ljude s kojima dolazi u dodir. Zato da bismo ljubili drugoga, bližnjega svoga, važno je postaviti pitanje: Znamo li prihvatiti ljude koji su drukčiji od nas, koji govore druge jezike i koji ne misli kao što mi mislimo? Budući da je ljubav ponajprije poštivanje, ona pretpostavlja prihvaćanje. Prihvaćamo li ljude onakve kakvi jesu? Ljubav prema Bogu ostvaruje se  prema konkretnim ljudima. Ne smijemo zaboraviti da je čovjek, ako govorimo o konkretizaciji zapovijedi ljubavi, na prvom mjestu, prije Boga. Boga možemo ljubiti jedino ljubeći čovjeka. „Lažac je tko kaže da ljubi Boga kojega ne vidi, a ne vodi računa o bližnjemu svome, o čovjeku kojega vidi“ (usporedi Evanđelje po Ivanu). Pravi vjernik je pozvan ljubiti ljude onako kako ih Bog ljubi. Ljubimo ljude ne da omilimo Bogu, da bismo stekli neke zasluge pred njim, nego zato što je čovjek vrijedan ljubavi. Naravno, ako ovako ljubimo čovjeka, bit ćemo mili, dragi Bogu. Ljubiti, činiti djela ljubavi treba činiti bez računice.

Ljubiti bez računice

U prvome čitanju riječ je o uglednoj ženi koja živi u neplodnom braku. Ona je lijepo ugostila Božjeg proroka. To je učinila bez ikakve računice i upravo zato stječe sina. Taj njezin čin nesebična gostoprimstva joj omogućuje da ostvari svoju nadu: svijetu daje tako dugo očekivanoga sina. Ova ugledna žena Šunamka slika je svakog čovjeka koji drugome čini dobro iz plemenitih pobuda ne tražeći nagradu. Upravo zato - zbog nesebičnosti - biva nagrađena. Doista dobiva samo onaj tko zna iz ljubavi gubiti. Pitanje: Kakva je naša ljubav? Je li uistinu nesebična?

U drugome čitanju sv. Pavao piše: “Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni.“ Krist se iz ljubavi prema Bogu i čovjeku predao u smrt i upravo je zato dobio sebe u uskrsnuću. Krštenjem smo i mi ukopani u Kristovu smrt kako bismo postali dionici njegova uskrsnuća.

Ne zaboravimo: Abraham je stekao sina Izaka tek kada je bio spreman ostati bez njega.

Današnje evanđelje nudi odgovor na pitanje: Što znači „naći“ život?

„Blago na nebu“

Isusov govor u evanđelju je zahtjevan i neshvatljiv za uho čovjeka kojega nije  oplemenilo evanđelje. Rečenica puna paradoksa glasi. „Tko nađe svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga“ (Mt 10,39). Svaki čovjek želi „naći“, tj. ostvariti svoj život. Pitanje je samo u čemu ljudi vide to ostvarenje svoga života. Iz Isusovih riječi jasno proizlazi da su granice ovoga svijeta preuske da bi mogle zadovoljiti dubine čovjekove potrebe za srećom. U drugim prigodama Isus je govorio kako je važno imati „blago na nebu“ i za njim težiti. U protivnome, ako je čovjek sve podredio ovozemaljskim ciljevima, na kraju će se to pokazati kao gubitak života.

Pouka današnjih biblijskih čitanja glasi: Dobiva samo onaj tko zna iz ljubavi gubiti. Dobit će samo onoliko koliko je spreman dati (izgubiti)!

Fr. Vjekoslav Lasić, OP