Početak korizme je tradicionalno upućivanje prema prihvaćanju pokore, posta i molitve kao duhovnoga pročišćavanja i priprave za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Da priprava ne bi bila kliširana, dobro se prisjetiti Bogom nadahnutih riječi Trećega duhovnog nasljednika proroka Izaije koji je još u 5. stoljeću prije Krista narod usmjeravao prema pravoj svrsi posta riječima: "Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi" (Iz 58, 6-8).
Iz Evanđelja po Marku (Mk 1, 12 – 15):
U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«
Isusova vizija pred iskušenjem
Prije početka javnoga djelovanja Isusa je Duh Božji poveo u pustinju kako bi mu jasnije predočio viziju budućnosti za koju bi trebao oduševljavati narod Hebreja, koji će to kasnije prenositi na čitavo čovječanstvo. Evanđelist Marko pruža kratak i zbit izvještaj. Potrebno je zapitati se: Kakva je to bila vizija? Isus je razmišljao kako se nalazi pred početkom novoga vremena u kojem će on u središte svih zbivanja postaviti ne jednu klasu, stranku, jedan narod, državu ili imperij, već novog čovjeka koji više neće biti rob nikakva političkog ni religijskog sustava. I neće više sustavi vladati čovjekom, već će njih čovjek stavljati u službu sebi i narodu kako bi ponosno i radosno živio svoje ljudsko dostojanstvo, kako bi potpunije upoznavao strukturu svoje ljudske naravi te ju oplemenjivao, razvijao i usavršavao do božanskoga cilja, do vječnoga i sretnog zajedništva sa svojim Stvoriteljem. Od takve ljudsko-božanske vizije budućnosti Isusa je pokušao odvraćati lukavi napasnik Sotona, nudeći mu raznoliku privlačnost tjelesnih osjetila, časti, vlasti i materijalnih dobara. Snagom Duha Božjega Isus je to energično odbio, jer mu je bilo jasno kako je sve to samo privid i obmana koja udaljava od Očeva poslanja.
Fr. Ivo Martinić, OP