Bog spašava - Četvrta korizmena nedjelja

Tragedije biblijskih Hebreja, slične kao i povijesnih Hrvata, mogu se pokušati iščitavati kroz splet onodobnih okolnosti, kroz posljedice njihove naivne i nerazumne politike, kao i kroz osvajanja moćnijih i brojnijih susjednih naroda, ali opet nije posve jasno zašto su povijesna zbivanja i posljedice bile onakve a ne drugačije. Boga ne bismo smjeli stavljati isključivo u svoje kategorije razmišljanja i zaključivanja. Zato i kad ne možemo posve jasno odgovoriti na pitanje: "Zašto se događaju osobne, obiteljske i narodne tragedije?" - ni tada se ne bismo smjeli otuđiti od vjere u Boga koji se, prije ili poslije, objavljuje kao Spasitelj.

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 3, 14 – 21):
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti, nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«

Lijek protiv ujeda "zmija" i "škorpiona"

U institucijama ima osoba koje ne misle i ne postupaju potpuno onako kako to od njih očekuju i zahtijevaju predvodnici. Takav je bio i ugledan čovjek član židovskoga Velikog vijeća-Sinedrija imenom Nikodem. Upoznavajući se s Isusovim naučavanjem rojile su mu se misli i pitanja: Što hoće taj Nazarećanin? Kamo smjeraju njegove ideje? Što bi trebalo poduzimati? Htio je mnogo toga sebi pojasniti pa je želio čuti odgovore od samoga Isusa. Evanđelist Ivan je zabilježio bit sadržaja jednoga takvog razgovora između Nikodema i Isusa. Nazarećanin je tog tražitelja istine nastojao upućivati u nove sadržaje i poruke pomoću postojećih likova, modela, oznaka, obilježja iz Staroga saveza. Govorio mu je o tome kako se čovjek treba ponovno roditi u smislu promjene mišljenja, postupanja i opredjeljenja. Prisjećao ga je kako je u pustinji, nakon oslobođenja od egipatskoga ropstva, bilo mnogo malih zmija otrovnica koje nisu samo ujedima izazivale neugodne bolove već i samu smrt. Time ga je podsjećao kako u svim etapama povijesti ima, u prenesenom smislu, mnogovrsnih "zmija" i "škorpiona" kojima je svojstveno ujedanje i ubrizgavanje omamnoga i smrtonosnog otrova koji pojedincima, obiteljima i narodima donosi duhovnu smrt. Govorio mu je i o lijekovima za ozdravljenje poglavito: o traganju za istinom; o izlasku iz tame u svjetlo života; o prihvaćanju svjetla vjere u Sina Božjega čija smrt i uskrsnuće donose spasenje.

Fr. Ivo Martinić, OP

Ilustracija:
Berna - Bernadette Lopez
Evangile et Peinture