Preporoditelji svijeta

Poželjno je imati religijske, političke, gospodarstvene i ine predvodnike koji će biti svjesni da znaju nešto a ne sve; koji trebaju ljude koji znaju ono što oni ne znaju; koji dijele uspjehe i dobit s onima koji s njima rade, jer to bi vodilo vidnom napretku, budući da ljudi rado ulažu svoje sposobnosti, napore i vrijeme ako se s njima postupa po modelu simbola «dobroga pastira» a ne po ponašanju «najamnika».

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 10, 11-18):
U ono vrijeme: Reče Isus: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

Božjem narodu ne trebaju najamnici

U ulomku iz Evanđelja po Ivanu za liturgiju ove nedjelje riječ je o »dobrom pastiru« koji simbolizira aktivnu i do krajnjih granica požrtvovnu zauzetost za istinsko dobro ljudi svih zajednica i naroda. U tekstu se uspoređuje sadržaj pojma dobroga pastira sa sadržajem riječi «najamnik». Ta je riječ metafora za čovjeka koji posvuda vidi gotovo isključivo sebe, svoj interes, svoju korist pa o ljudima želi znati samo ono što mu treba da bi s njima manipulirao, da bih ih sebi podređivao, kako bi preko njih postizavao koristoljubive ciljeve za sebe, svoje istomišljenike ili za one «više» poslodavce i nalogodavce. Isusu iz Nazareta je bilo jasno što se je sve događalo kroz povijest ne samo Hebreja već i drugih naroda. Znao je da je bilo malo pravih pastira, a kudikamo više najamnika, ne samo religijskih i političkih predvodnika, već i drugih njima sličnih na svim razinama. Upravo zato je htio oblikovati novi odnos među ljudima, novi poredak za sve narode koji će biti zasnovan na sadržaju simbola «dobrog pastira» a ne «najamnika» pa je sebe dao za primjer dobroga pastira koji se žrtvuje za cjelovito oslobođenje i spasenje svih ljudi. Osnovao je novi narod-Crkvu i njoj dao sredstva-sakramente pomoću kojih se cilj postiže lakše i uspješnije.

Fr. Ivo Martinić, OP