Promjene su moguće: Peta vazmena nedjelja

I u budućnosti će biti onih koji će dolaziti do zaključka kako su bili u zabludi pa će se od progonitelja i mrzitelja kršćanstva vraćati Crkvi. Normalno je da prema takvima treba biti u izvjesnom smislu oprezan te ispitati uzroke i razloge obraćenja, ali treba biti uviđavan i širokogrudan jer, kako reče Ivan apostol: "Bog je veći od našega srca i znade sve." Bog po svome Duhu može kome hoće, kad hoće i na način koji je njemu vlastit ponuditi milost obraćenja koje osoba može prihvatiti ili odbiti. Pravi vjernici bi se trebali radovati svakom obraćeniku i velikodušno ga primati u svoje zajedništvo.

Iz Djela apostolskih (Dj 9, 26-31):
U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao i sa Židovima grčkog jezika, pa i oni snovahu pogubiti ga. Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše ga u Tarz. Crkva je po svoj Judeju, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.

Apostoli prihvaćaju progonitelja

Pavao, žestoki progonitelj tek zaživjele malobrojne Crkve, tri godine nakon obraćenja došao je u Jeruzalem da bi  od apostola dobio i službenu suglasnost za naviještanje evanđelja. To mu je bilo potrebno jer su vjernici prema njemu bili dosta skeptični. Nisu mogli na brzinu povjerovati da se potpuno promijenio onaj koji ih je beskompromisno optuživao, u tamnice zatvarao i vezane pred židovsko Veliko vijeće dovodio, samo zato što su prihvatili Isusa za očekivanog Mesiju. Imao je ne malih problema i od onih koje je napustio zbog osobnoga opredjeljenja za Isusa Krista, nakon što ga je kod Damaska božanska svjetlost usmjerila na novi "Put" kojem se je do tada žestoko protivio. Pavao je pretpostavljao kako ga, iz spomenutih razloga, ni apostoli neće odmah prihvatiti. To bi mu se bilo i dogodilo da se za njega nije zauzeo ugledni kršćanin Barnaba, koji je nekoć s Pavlom studirao za rabina u jeruzalemskoj teološkoj školi kod poznatog pismoznanca Gamalijela.

Barnaba je o Pavlu bio temeljito obaviješten te je svoj ugled stavio na kocku pred apostole i jeruzalemske kršćane zauzimajući se da Pavao bude prihvaćen. Apostoli su i po Božjem nadahnuću povjerovali u Pavlovo obraćenje te u njega kao sposobnog intelektualca položili veliku nadu da će svoje izvanredne sposobnosti časno, dosljedno, postojano i plodonosno ulagati u naviještanje evanđelja. I vrijeme je potom pokazalo da se apostoli nisu prevarili.

Fr. Ivo Martinić, OP