

Ivana Đuras
Zagreb
Hrvatska krunica
Od bobica štrigovskog trsa je satkana,
i blistavom rosom zagorskih brega umivena;
goranskim vjetrom k Velebitu je doletjela,
da bi cvijetom soli mora bila ukrašena.
Umornim prstima Bosne Srebrene prebirana,
Kroz kamen u plamenu Hercegovinom nošena.
Bijele zidine Dubrovnika molitvom je umivala,
u pečalbama dalekim kao majka tješila.
Od krvi nevine kroz povijest tešku, bremenitu
u postojani se crveni koralj pretvorila,
da resi mnoge grudi: Dalja, Ćelija, Kusonja,
Petrinje, Voćina, Saborskog, Vukovara...
Molitvama mnogim što nosimo pred Majku
na Kamenita, Bistricu i na Trsat slavni,
prebiremo krunicu ko što ruke vrijedne
vijekom žanju zlato sa slavonske ravni.
Kad zagrebačka zvona na molitvu zovu,
mi sklapamo ruke i skidamo kape.
Tad molimo čvrsto: Dominiče, brate,
prosi Svetu majku, da čuva nas, Hrvate!
akademski kipar Zoran Jurić

U radosti svakodnevice zrcali se svetost življene vjere, koja je plod Božjeg djelovanja u nama.



Moja budućnost je sjeme vjere posijano rukom Providnosti čije je proročko obećanje jače od svih mojih strahova i rana. Koliko god su njihovi ožiljci mogu opaziti na mom putničkom i hodočasničkom licu, ali u mom pogledu, nalik vrtlogu duboke i nijeme sreće, nada je još vidljivija onima čije proročke oči prepoznaju, negdje u nekom kutku moga srca, Božji san u onoj zraci svjetla koja živi u radosti zagrljaja života, podsjećajući nas svaki dan da se Bog raduje našoj radosti kao što jednako i suosjeća s nama u našim bolima. mbop